ISTINA O BOŽIĆU
Kao djeca bili smo
podučeni od svojih roditelja i naviknuti da na Božić dobivamo
poklone. Dječjoj radosti nije bilo kraja. Šareno okićeno božićno
drvce sa svim kuglicama, lametama i raznim svjećicama blistalo je kroz
prozore stanova. A ispod drvca nalazilo se ono što smo mi djeca najradosnije
očekivali - pokloni. Prema mogućnostima roditelja bilo ih je
većih i manjih. Ljudi su posvuda bili radosni, smijeh i šala bili su
stalni pratioci, a miris cimeta i vanilije širio se svuda po cijeloj kući.
Sve što su nam tada roditelji ispričali o tome slavlju prihvaćali smo
kao gotove činjenice. Vjerovali smo u to kao da sju njihova obrazloženja
sama po sebi bila jasna.
Razmislimo malo!
Rijetko se tko od nas zapitao zašto u to sve vjerujemo, zašto sudjeluje u tim
običajima, i odakle oni dolaze? Mi smo rođeni u svijetu punom
običaja i tradicija, i kad smo postali stariji, preuzeli smo ih u svoj
život bez previše razmišljanja. Otkad i odakle sežu počeci slavljenja Božića?
Je li to stvarno dan Isusovog rođenja? Jesu li apostoli, koji su Isusa
osobno poznavali i koje je On podučavao, slavili Njegov rođendan 25.
prosinca? Jesu li ga uopće slavili? Zašto Božić svečano slave i
nekršćani iako se radi o najvažnijem kršćanskom slavlju? Zašto
članovi obitelji, prijatelji i poznanici razmjenjuju poklone za
Božić? Samo zbog toga što su mudraci s istoka Isusu donijeli poklone?
Odgovori na ova pitanja iznenadit će vas. Većina ljudi ima, naime, o
božićnim običajima sasvim krive predodžbe. Koje su u biti stvarne
činjenice?
Budući da je
katolička crkva proširila Božić po cijelome svijetu, ona bi trebala
imati najvjerodostojnije informacije o tome običaju. U Katoličkoj
enciklopediji koja je izdana 1911. godine, pod riječju Božić može se
pročitati sljedeće: „Božić
se ne ubraja u svetkovine prve Crkve (počeci kršćanske Crkve sežu
nakon Isusove smrti). Prve dokaze o tom slavlju nalazimo u Egiptu.
Neznabožački običaji koji su se vremenski slavili oko siječnja
postali su Božićni običaji“. Pod riječjuRođendan (Natal Day),
saznajemo da je ranokatolički crkveni otac Origen (teolog iz 2.-3-st.,
rođen u Aleksandriji) spoznao sljedeću istinu: “... u Bibliji nigdje
nije naznačeno da se na Njegov (Isusov) rođendan slavilo ili
priređivalo banket. To su radili samo grešnici (kao faraon ili Herod) koji
su dan kad su bili rođeni naveliko slavili”
Tu izjavu možemo
naći i u Evangeličkom crkvenom leksikonu, 1953., 3.sv., str. 1742):
U enciklopediji
Grossen Brockhaus, 16. izdanju, čitamo pod natuknicom Božić:
“Slavljenje Isusovog rođendana bilo je prihvaćeno od strane
većine tek u 4. stoljeću, i otad se slavi svake godine... Uspostavi
božićnog slavlja pogodovale su činjenice koje su se suprotile
neznabožačkom slavlju Sol Invicitus. S druge strane, 25. prosinac, dan
zimskog solsticija (najkraći dan u godini) trebao je ukazati na Krista,
pravo svjetlo svijeta, i tako simbolika Sol Invictus prenijeti na Isusa Krista”
Većina ljudi
ne pridaje toj zapovijedi nikakvu vrijednost, već slijede ljudske
zapovijedi i slave Božić. Mi kažemo da smo kršćanski narod, a zapravo
smo sljedbenici Babilona, samo to ne znamo ili ne želimo znati. Pravi
kršćanin neće s poganstvom raditi kompromise. Poganstvo. pa bilo ono
činjeno u Isusovo ime, ostaje poganstvo. Kršćanstvo pomiješano s
poganstvom nije pravo kršćanstvo (inače je Božić samo jedan
poganski babilonski element koji je ušao u kršćanstvo, ima ih na desetine)
Što se tiče
darivanja, evo jedan citati iz Bibliotheca Sacra (12. sv., str. 153-155).
“Uzajamno darivanje prijatelja za božićno slavlje ima isti karakter kao i
za saturnalije i kršćani su ga morali preuzeti iz poganstva, što možemo
zaključiti iz upozoravajućih Tertulijanovih izjava
Činjenica je
da taj duboko ukorijenjeni običaj darivanja za vrijeme Božića nema
nikakve veze s Isusovim rođenjem. Ako netko ima rođendan, hoćemo
li tada kupovati poklon za druge? Ljudi slave dan koji nije Isusov
rođendan tako što štede svaki novčić ne bi li kupili poklone za
svoje mile i drage, i međusobno ih izmijenili. Ali iskustvo nam govori, da
kako se približava prosinac, skoro svi koji se nazivaju kršćanima
zaboravljaju dati poklone Isusu i darove za širenje Evanđelja. Zašto su
mudraci darivali Isusa? Oni su došli par dana ili čak par tjedana nakon
Isusovog rođenja. Tekst u evanđeljima kaže da Isusa obdariše (Matej 2,11).
Pristupiti kralju ili viskokim službenicima kod istočnih naroda je bilo
nezamislivo. Taj se običaj mnogo puta spominje u Starom zavjetu. Ovdje je
jasno da to nije nikakav novi kršćanski običaj - izmjenjivanje
poklona među prijateljima i u krugu obitelji za proslavljanje Isusova
rođendana. Mudraci su svoje poklone donijeli judejskom kralju, kao što je
i kraljica od Sabe donijela poklone Salomonu.
Što se tiče
ukrašavanja božićnog drvca, da li ste ikada pročitali ovaj biblijski
tekst:
“Jer su običaji tih naroda puka ništavnost samo DRVO POSJEČENO U
ŠUMI, djelo ruku tesarovih, ukrašeno srebrom i zlatom, pričvršćeno
čavlima i čekićima da se ne klima. Poput palme stoje uspravno,
nalik na ptičja strašila u vrtu...” Jeremija 10,3-4.
Međutim
suština cijelog problema nije sam Božić, nego neka pseudo-religioznost.
Zašto to govorim?
Golema većina
ljudi u našoj zemlji ne čita Bibliju, nema osobnu zajednicu sa Bogom, i
živi u grijehu. Međutim običaji poput Božića daju im privid
religioznosti, smatraju za sebe da su kršćani jer idu u Crkvu za
Božić i Uskrs (nažalost također poganski blagdan).
U takvoj situaiciji
gdje je smisao Božića zabava, odmor, razmjena poklona, božićno drvce,
šunka, odojak itd, a ne sam Isus Krist, tj. osobna zajednica sa njim dovodi
mnoge ljude u zabludu. Oni se smatraju kršćanima zato jer su katolici,
iako u biti uopće ne prakticiraju niti katolicizam (mješavinu poganstva i
kršćanstva), niti biblisjko kršćanstvo.
Mogli bi smo se u
biti ovako izraziti, oni prakticiraju samo poganske elemente katolicizma. Slave
određene blagdane (npr. Dan mrtvih – vezan izravno uz kult štovanja
mrtvih, također poganski blagdan), i imaju određene tradicije i
slično, iako u biti nemaju osobnu zajednicu sa Isusom.
Da sumiramo, smisao
Božića za golemu večinu nema nikakve veze sa biblijskim
kršćanstvom, kada bi Božić kao blagdan približavao ljude Kristu, tada
bi još to imalo i smisla. Međutim on u biti odvodi ljude od Krista i daje
im lažan osjećaj sigurnosti i osjećaj zajedništva sa isusom. Takvo
kršćanstvo, gdje je naglasak na proslavi blagdana, a ne bogoštovlju „u
Dudu i istini“ nije ispravno.
Ne morate biti
genij da bi ste shvatili ove jednostavne činjenice. U svakom slučaju,
ne slavljenje Božića (i ostalih zapovjedanih blagdana od strane
katoličke crkve) nije grijeh u Božjim očima, obiteljsko okupljanje sa
ili bez prijatelja na Božić (kao i bilo koji drugi dan) kojem je svrha
Isus Krist, a ne razmjena poklona definitivno je poželjna aktivnost.
Slavljenje
Božića sam po sebi je nebitno, bitan je vaš odnos sa Isusom.
------------------------------------------------
Autor ovog članka ima i
svoj blog – protestantzg.blog.hr