Celibat
Celibat je jedan od nauka Katoličke crkve, koji zabranjuje
svećenicima ženidbu. Takav nauk ne postoji u drugim kršćanskim
crkvama.
Apostoli su mogli biti oženjeni [evanđelist Marko nam
kratko opisuje susret Petrove punice s Kristom (Mk 1,30-31)], biskup je
prema naputku apostola Pavla trebao biti "jedne žene muž" (1.Tim
3:2), Pavao jasno govori da: „Duh izričito kaže da će u posljednja
vremena neki otpasti od vjere i pristati uz prijevarne duhove i đavolje
nauke, podmukle lašce, koji su ožigosani u vlastitoj savjesti, koji
zabranjuju ženidbu..." (1. Timoteju 4,1.2).
Uveo ga je Grgur VII. 1074. na sinodu u Rimu. Taj sinod zabranio je
svečenićku ženidbu, te zahtjevao od oženjenih svećenika da
napuste žene, kasnije u svojoj enciklici iz 1079. papa je zabranio
oženjenim svećenicima i da ulaze u crkvu. Kad je papin dekret stigao u
zapadnu Europu
izbila je pobuna.
Ipak Grgurova je volja pobjedila, ali storgi dekret o
celibatu nije uspio podići moralno stanje u crkvi. U opisima srednjovjekovnih
prilika u crkvi,
često se spominje velik nemoral i rasulo u redovima nižeg i višeg klera,
čak i među papama.
Npr. papa Aleksandar
VI. imao je devetero izvanbračne djece
Bitno je shvatiti da celibat nema nikakvog temelja u Bibliji.
Svećenici su mogli i u Starom, ali i Novom zavjetu imati žene. Doduše u
poganskim religijama je postojao celibat kao institucija.
Doduše, apostol Pavao je upozorio na to da će se pojaviti licemjeri
koji će zabranjivati ženidbu, a istovremeno biti ožigosani u vlastitoj
savjesti, tj. govoriti jedno, a raditi drugo (1. Timoteju 4,2-3).
Nažalost takav nauk doveo je do više negativnih stvari unutar
katoličke crkve
1. Pojave
svećenika koji imaju izvanbračne odnose sa ženama
2. Svećenika
koji imaju homoseksualne sklonosti
3. Svećenika
koji imaju negativne sklonosti prema djeci
Ima puno mjesta na kojima možete čitati o tome...
Kod svećenika
pronađena kolekcija porno filmova