ZAŠTO DEUTEROKANONSKE KNJIGE NISU DIO BIBLIJE

Deuterokanonske knjige (apokrifne knjige) napisali su helenizirani Židovi 100-200g. prije Krista.

90. godine poslje krista, židovski koncil u Jamniji ih je isključio iz kanona (Starog zavjeta). Jeronim ih je također nazvao deuterokanonskima zato jer nije vjerovao da imaju kanonsku vrijednost. Katolička crkva službeno ih je prihvatila tek 1546, na koncilu u Trentu.

U njima se nalazi mnogo povjesnih netočnosti i općenito se nerjetko sukobljavaju sa ostalim djelovima Svetog Pisma.

Judita 1,1 kaže npr. da je Nabukodonozor bio kralj Asiraca iako povjest i ostatak Biblije kažu da je bio kralj drevnog Babilona.

Knjiga Mudrosti 8,19-20 kaže "Ja bijah mladić sretne naravi i imao sam dobru dušu, ili bolje: jer bijah dobar ušao sam u tijelo bez ljage"

Što je pisac time htijeo reći, mi možemo samo pogađati, ali očito je da iznosi nauk prema kojem su naše "duše" postojale i prije našeg života na zemlji. Takvo nešto potpuno je strano ostatku Biblije. Bog ne stvara "duše" koje se inkarniraju u tijelo, nego stvara cjelovitog čovjeka.

Tobija 6,7-8 kaže "Mladić potom upita anðela: "Brate Azarja, čemu će služiti riblja jetra, srce i žuć?" A on odgovori: "Srce i jetra služe kad koga muči demon ili zao duh: treba to pred takvim, bio muškarac ili žena, spaliti, i nikad ga zao duh više neće mučiti."

Taj vračarski savjet ne dolazi od Božjeg anđela. Vjerojatno ste se i vi poput Namaana zapitali "Gle ja mišljah, izaći će preda me, zazivat će ime Jahve Boga svoga, stavit će ruke..." (2. Kr 5,11). Ipak umjesto oslanjanja na Boga, pisac ove apokrifne knjige predlaže neke "recepte" koje je dobio od "anđela". Ja ne osporavam to da on možda on je dobio to od anđela, samo je pitanje Božjeg ili Sotoninog. Je li moguće da je pisac te apokrifne knjige uistinu bio Božji prorok?

Znam da postoji još takvih i sličnih nelogičnosti i netočnosti u njima (povjesnih i teoloških), pa vas molim da mi pomognete naći takve događaje/nauke u njima.

Mnogi katolički crkveni oci također ih nisu prihvaćali -

"Crkva čita ove knjige o Juditi, Toboji i Makabejcima, ali ih ne svrstava među kanonske knjige, također čita i knjigu Mudrosti... ali za popravljanje ljudi, a ne kao autoritativnu potvrdu doktrine" Jeronim

Više o njima možete pročitati ovdje, ovdje ili ovdje.

"Apokrifi potkopavaju biblijsku nepogešivost zato jer te apokrifne knjige sadrže povijesne i druge greške. osim toga, ako su apokrifne knjige uistinu dio Biblije, to bi značilo da postoji mnogo grešaka u Božjoj riječi. Zato ih niti Židovi, niti Isus, niti apostoli, niti većina Crkvenih otaca nisu nikada prihvaćali kao dio Božje riječi" link

Tvrdnja katoličke crkve da Pavao spominje J i ostale poginule Židove (Heb 11,32), nebitna je zato jer Pavao govori o njihovoj smrti kao povjesnom događaju, ali nikada ne citira ili ih pak smatra (deuterokanonske knjige) kao dio Božje objave. Isto je bilo i sa Isusom, i svim staro-zavjetnim piscima.

Bog zabranjuje da njegov riječi Bibliji, dodajemo ono što joj ne pripada

"Svaka je Božja riječ prokušana, štit onima koji se u nju uzdaju. ne dodaji ništa Njegovim riječima, da te ne prekori i ne smatra lažljivcem" (Izreke 30,5-6)

U dvije knjige o Makabejcima, Antioh Epifan je umro u tri različita navrata, na tri različita mjesta. Gotovo je nevjerojatno da katolička enciklopedija kaže da se lažni izvještaji o smrti Antioha Epifana zapravo dokaz u prilog autentičnosti te dvije knjige.

Više o tome možete saznati i u ovom članku: “Što su to apokrifne / deuterokanonske knjige? Pripadaju li apokrifne / deuterokanonske knjige u Bibliju?”

Autor ovog članka ima i svoj blog: protestantzg.blog.hr