Što znači biblijski pojam „duša“?
Pitanje
je prilično kontraverzno. Da bismo ga shvatili, od iznimne je važnosti
vidjeti što Biblija kaže da duša jest!
Da bi smo to otkrili
potrebno je vratiti se na početak Biblije:
"Jahve Bog, napravi čovjeka od praha
zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako čovjek postane živa duša“ (Postanak 2,7)
Ja ću ovdje nabrojati
samo neka od mjesta gdje se spominje izraz duša, a vama savjetujem da ih sve
pogledate kako ne biste više imali dileme oko toga. Kada bi izraz duša
označavao neku besmrtnu izvan-tjelesnu komponentu, a ne samog čovjeka
ovi stihovi bi bili krajnje nejasni.
„Utvrđivali su duše učenika i opominjali ih na
ustrajnost u vjeri“ (Dj 14,22)
Preporuke da je duša
zadavljena ili u zamci mogu tek dobiti smisao ako se shvati da duša može
umrijeti (Pri.18:7; 22:25; Iv 7:15).
"...koji ne mogu
sačuvati duše svoje u
životu" (Ps.22:29).
"...dušo moja... i sve što je u meni...
Blagosiljaj, dušo moja Gospoda...
(Koji) Ispunja dobrim želje tvoje" (Ps.103:1,2,5).
„Da se u Noino vrijeme
spasilo svega „osam duša“ (1. Ptr
3,20)
„U svemu Jakovljevih potomaka bijaše
sedamdeset duša. A Josip je već
bio u Egiptu.“ (Izlazak 1,5)
„Duša nam se sasušila, nema ničega osim mane ispred naših
očiju.“ (Brojevi 11,6)
„Tada Marija reče: "Veliča duša moja Gospodina“ (Luka 1,46)
„Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za
godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!`“ (Luka 21,19)
„Braćo moja, ako tko
od vas odluta od istine pa ga tko obrati, neka zna da će onaj koji vrati
grešnika s njegovog krivog puta spasiti njegovu dušu od smrti“
(Jakovljeva 5, 19-20a)
'Duša' se dakle odnosi na
osobu, tijela ili sebe. Čuveno 'Save Our Souls' (S.O.S.) jasno znači
'Spasite nas smrti!' 'Duša' si dakle 'ti', ili zbroj svih stvari koje
sačinjavaju osobu. Razumljivo je, stoga, da mnoge današnje verzije Biblije
(pr. N.I.V.) rijetko koriste riječ 'duša', prevodeći je umjesto toga
sa 'ti' ili 'osoba'. Životinje koje je Bog stvorio su nazvane "žive
duše... sve žive duše" (1Moj.1:20,21). Hebrejska riječ prevedena
"duša" ovdje je 'nefeš', koja je također prevedena 'duša'; na
primjer u 1Moj.2:7: "i posta čovjek duša živa". Tako čovjek
je 'duša', isto kao što su i životinje 'duše'. Jedina razlika između
ljudskog roda i životinje je ta da je čovjek duševno superiorniji nad
njih; on je stvoren po fizičkom obliku Božjem (1Moj.1:26).
Što se tiče naše osnovne prirode i prirode naše smrti, nema nikakve
razlike između čovjeka i životinje: "Jer što biva sinovima
ljudskim to biva i stoci, jednako im biva (zamijeti duplog isticanja); kako
gine ona tako ginu i oni... i čovjek ništa nije bolji od stoke... Sve (tj.
čovjek i životinje) ide na jedno mjesto (u grobu); sve je od praha i sve
se vraća u prah" (Pro.3:19,20).
Jedna od najosnovnijih stvari koje znamo je da sva ljudska tijela - doista
sve "žive duše" - konačno umiru. 'Duša', dakle, umire; to je
upravo protivno nečemu što je besmrtno. Nije iznenađujuće to da
su oko trećina svih upotreba riječi prevedenih 'duša' u Bibliji
povezane sa smrću i uništenjem duše.
Izraz „mrtva duša“ u
Bibliji se prevodi sa mrtvac, pokojnik i slično. Nakon smrti „duša“ odlazi
tamo odakle je i došla „prah si, u prah ćeš se i vratiti“ (Post 3,19).
„dah života“
vraća se Bogu koji ga je i dao:
- "kad
bi on dah svoj u se povukao, kad bi čitav svoj duh k sebi vratio. Sva
bića bi odjednom izdahnula, i u prah bi se pretvorio čovjek“ (Job 34,
14-15)
- „Izgiboše
sve bića (hebr. nefeš – duša tj. duše) što se po zemlji kreću: ptice
stoka, zvijeri, svi gmizavci i svi ljudi. Sve što u svojim nosnicama imaše dah
života – sve što biješe na kopnu – izgibe“ (Postanak 7,21-22)
- „I
sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme. Daješ li im,
tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima. Sakriješ li lice svoje , tad
se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju, i opet se u prah vraćaju.
Pošalješ li dah svoj, opet nastaju i tako obnavljaš lice zemlje“ (Psalam 14,
27-30)
Taj isti dah života
oživjeti će naša smrtna tijela kada se Krist vrati u slavi po spašene
(uskrsnuće na život), ili pak kada na Dan suda Božji neprijatelji budu
vraćeni u život (uskrsnuće na propast). Dakle, dah života nije neki
duh koji u svjesnom stanju putuje po planetu Zemlji, svemiru ili odlazi u
čistilište, pakao ili neku sličnu „kombinaciju“. „Dah života“
vraća se nazad Bogu bez obzira na to kako je osoba koja je umrla živjela.
Kao što sam i maloprije
napomenuo, svi će ljudi (duše) jednoga dana (kad se Krist vrati)
uskrsnuti, jedni da bi primili vječni život, a drugi da bi bili
bačeni u oganj - "svima nam se pojaviti pred sudištem Kristovim da svaki
dobije što je kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilo zlo." (2
Korićanima 5,10).
Da bi dokazali da su ljudi
svjesni nakon smrti neki se izvlače na neke sumljive biblijske citate, ja
ću ih redom nabrojati 1. Petrova 3,19; Luka 16,19-31 i Otkrivenje 6,10
Ako vas zanima vrlo
jednostavno objašnjenje 1. Petrove 3,19 možete ga vidjeti ovdje!
Ako vas pak zanima
također izuzetno jednostavno i jasno objašnjenje Luke 16,19-31 možete ga
vidjeti ovdje!
A objašnjenje Otkrivenja
6,10 možete vidjeti ovdje!
Zanimljiv je i susret
Šaula sa spiritisticom u En Doru, možete više o tome pročitati ovdje!
Ako vas zanima da li
će Bog suditi svima na kraju vremena (na Sudnji dan) svima, ili odmah
nakon smrti svakome pojedinačno pročitajte ovo ovdje“
------------------------------------------------
Što se događa sa
ljudima nakon smrti možete vidjeti ovdje!
Autor ovog članka ima
i svoj blog – http://protestantzg.blog.hr/