VIKANJE DUŠA ZAKLANIH ZBOG RIJEČI BOŽJE POD ŽRTVENIKOM (Otk 6, 9-10)

 

Mnogi koji vjeruju u zagrobni život svoje vjerovanje baziraju i na ovom stihu. U par lako razumljivih tekstova već sam objasnio da mrtvi nisu svjesni ničega, te da se nalaze u grobovima, te da zli (mrtvi) grešnici trenutno nisu u paklu.

 

Ipak da bih demistificirao i ovaj tekst postaviti ću par teza. Biblija kaže da će nam se za naša dobra djela, nagrada „vratiti o uskrsnuću pravednika“ (Lk 14,14). Odnosno da je uskrsnuće jedina nada u novi život, te da vječni život imamo jedino u Kristu.

 

Da bi dokazali svoju tvrdnju oni koji vjeruju da duša odmah nakon smrti napušta tjelo zaboravljaju sljedeće činjenice

 

  1. Činjenica je da je izraz 'vikanje' personifikacija, spominje se da „krv Abelova vapila k Bogu“ (Post 4,10), kao i da „viče plaća žetelaca vaših njiva koju ste im uskratili“ (Jakovljeva 4,17)

 

 

Moje je pitanje da li je ta 'krv' odnosno 'plača' zaista „vikala“ k Bogu?

 

  1. Vi vjerujete da kada pravednik umre njegova duša odmah ide na Nebo, a duše           grešnika nakon smrti odlaze u pakao. Ako je tomu doista tako imam jedno malo pitanje:

 

S obzirom na to da su mnogi od tih mučenika sukladno Isusovim riječima molili za svoje progonitelje za vrijeme života dok su patili. Bi li sada kada već uživaju u blaženstvima raja „vikale svom snagom za osvetom“, tim više što se njihovi neprijatelji več nalaze u paklu u strašnim mukama?

 

 

Meni to izgleda malo vjerojatno. Tim više što su vaša jedina dva dokaza za „zagrobni život“ također na vrlo klimavim nogama.

 

Dokaz 1

Dokaz 2

 

Mnoge druge nauke katoličke crkve koji nemaju veze sa Biblijom možete naći ovdje!

Autor ovog članka ima i svoj blog – protestantzg.blog.hr