KARMELSKI ŠKAPULAR – POBOŽNA PRIJEVARA

Pročitao sam jedan bizaran tekst iz glasa koncila. Vjerujem da samo Bog donosi sreću i nesreću, a ne relikvije i slične stvari tipa škapulari itd... Nemogu shvatiti odakle su izvukli sljedeću besmislicu: "Tko obuče Škapular, biva stoga uveden u zemlju Karmela da se hrani njenim plodovima, te kuša slatku i majčinsku prisutnost Marije, u svakodnevnom nastojanju da se iznutra obuče u Isusa Krista, te ga očituje u sebi živim za dobro Crkve i čitavog čovječanstva". Još je nevjerojatnije da ga je uveo dosjetljivi engleski fratar Simon Stock 1215.g. Čak je išao i dalje te tvrdio da mu ga je dala sama "blažena djevica Marija", te mu čak rekla da oni koji ga nose nikada neće patiti od "vječne vatre"... Meni zvuči nevjerojatno... a vama?

Dekret pape Pavla V. od 11. veljače 1613 - koji je na snazi i danas - ističe da »Crkva jamči svojim autoritetom da se oni koji nose škapular, sukladno odredbama, mogu nadati posebnoj Marijinoj pomoći za što brži izlazak iz čistilišta«.

Vjerojatno se pitate što je to škapular?

„Škapular je u srednjem vijeku bio posebni dio kratke gornje odjeće, bez rukava, otvoren s obje strane, koji je osim ramena pokrivao sprijeda prsa, a straga leđa sve do bubrega. Radi zaštite od nevremena znali su mu dodati i kapuljaču. Ime škapular je dobio od latinskog naziva za ramena "scapulae", jer se preko ramena nosio.“ - link

“Dekretom pape Pia X od 1910. moguće je zamijeniti škapular (odijelce) sa škapularskom medaljicom, pod slijedećim uvjetima: da ta medaljica s jedne strane nosi lik Blažene Djevice, a s druge strane Presvetog Srca Isusova; da prvi blagoslov i odijevanje škapulara ne budu s medaljicom, nego s odijelcem.” - link

Zanima me kada će ljudi napokon okrenuti leđa tim bajkama i prihvatiti Isusa Krista kao poglavara sveopće crkve, jedinog Spasitelja i Otkupitelja, te jedinog posrednika između Boga i ljudi. Kada će napokon okrenuti leđa onima koji istini okreću leđa?

Cijela ta priča podsjeća me na Johana Tetzela, koji je prodavao oprost za novac u papino ime. Kada je Šimun Mag ponudio apostolima novac, kako bi dobio moć da čini čuda, Petar mu je odgovorio: "Neka ide u propast tvoj novac zajedno sa tobom, jer si vjerovao da dar Božji možeš kupiti novcem" (Dj 8,20). Ipak tisuće su Tetzelovu ponudu radosno prihvatile, zlato i srebro teklo je u njegovu blagajnu. Tako je i danas, spasenje (odnosno oprost) koje se može dobiti za novac, pokoru, škapulare, krunice, duga hodočašća i kipove, više je traženo nego ono za koje je potrebno pokajanje, vjera i odlučan napor da se čovjek odupre grijesima i pobijedi ih. Grešnika može spasiti samo pokajanje pred Bogom i vjera u Krista. Kristova milost nemože se kupiti, niti se Boga može podmititi.

protestantzg.blog.hr