Zašto krstiti odrasle, a ne malu djecu?

Novi zavjet govori da je preduvjet za krštenje obraćenje, odnosno vjera "Tko bude vjerovao i pokrstio, spasit će se" (Mk 16,16). U apostolskoj crkvi samo oni koji su povjerovali u evanđelje, bili su kršteni (Dj 8,12.36-37; 18,8).

Odgovarajući na Božji poziv, ljudi uviđaju svoje izgubljeno stanje, priznaju svoju grješnost, pokoravaju se Bogu, kaju zbog svojih grijeha, prihvaćaju Kristovu žtvu pomirnicu i posvećuju se novome životu s Njim. Bez obraćenja ne mogu stupiti u osobni odnos s Isusom Kristom. Samo pokajanjem oni mogu iskusiti umiranje grijehu - preduvjet za krštenje. Smatraju da im samo krštenje ne jamči vječno blaženstvo, već da je za vječno blaženstvo potrebna osobna vjera u Isusa Krista, ljubav prema Bogu i ljudima, te samim time i krštenje, dakle smatraju krštenje posljedicom vjere, a ne obrnuto. Vjeruju da samo krštenje bez vjere, ne jamči da će se netko spasiti, te isto tako i da će se onaj koji vjeruje krstiti, te tako ispuniti uvjet za spasenje.

Dakako ljubav prema Bogu podrazumjeva I vršenje Božjih zapovijedi, "Jer u ovome se sastoji ljubav prema Bogu: da vršimo njegove zapovijedi" (1.Iv 5,3). Isus također kaže "Ako me ljubite vršit ćete moje zapovijedi" (Iv 14,13). Ljubav bez poslušnosti, lažna je ljubav. Božje zapovjedi kako su napisane u Bibliji, vječan su izraz Božje volje, dakako, Novi zavjet daje nam još puno zapovjedi, koje smo također dužni poštovati, odnosno živjeti po njima, ali ne na silu, već iz ljubavi, zahvalnosti I radosti zbog vječnog života kojeg smo besplatno dobili. Svaka nanovo rođena osoba lagano će shvatiti što pokušavam reći. Onima koji su prihvatili Isusa kao Spasitelja vršenje njegovih zapovjedi nije teret, nego radost.

Krštenje podrazumijeva i priključenje Crkvi (zajednici spašenih), koje se događa prilikom "novorođenja", a ne prilikom "rođenja malog djeteta". Budući da bebe i mala djeca ne mogu doživjeti obraćenje, smatraju da ona nisu osposobljena za krštenje. Znači li to da su ona isključena iz "Kraljevstva nebeskog", svakako da ne. Sam Isus, nikada ih nije isključio iz svoga kraljevstva milosti. "Pustite dječicu i nemojte im priječiti da dođu k meni", "jer takvima pripada kraljevstvo nebesko" i stavio je "na njih ruke" (Mt 19,14-15). Dakle vjerni roditelji igraju životno važnu ulogu u izgradnji odnosa između svoje djece i Krista koji će ih na kraju dovesti do krštenja.

Isusov odgovor majkama koje su mu dovele djecu da ih blagoslovi prouzročio je pojavu običaja posvećenja djece. Za ovu službu roditelji dovode svoju djecu u crkvu da ih prikažu, odnosno posvete Bogu.

Krštenje male djece u katoličkoj crkvi povezano je sa naukom o istočnom grijehu, kojeg svi protestanti odbacuju.

Autor ovog članka ima i svoj blog – protestantzg.blog.hr – dobro došli

=povratak=