Smrti grijesi i laki grijesi [KKC 1849-1876]

Rimokatolička teologija naučava da se grijesi djele u dvije grupe [KKC 1854], u prvu spadaju smrtni grijesi [1855, 1874], a drugu laki grijesi [1862, 1875].

Laki grijesi, za razliku od smrtnih grijeha (npr. namjeran izostanak s nedjeljne mise), ne ubija dušu i ne dovodi do vječne kazne [1855]

Prvo trebamo postaviti pitanje koliko je grijeh ozbiljan. Biblija uči da je posljedica svakog grijeha smrtna kazna „i evo, onaj koji zgriješi, taj će i umrjeti“ (Ezekiel 18,4), „... jer je plaća grijeha smrt“ (Rim 6,23).

To ne znači da je pred Bogom svaki grijeh jednako opak i gnusan, Biblija ući da su neki grijesi gori od drugih, te da će se prema tome suditi i njihovim počiniteljima. Isus je učio da će prije konačnog uništenja u paklu netko biti mučen više, a netko manje (Lk 12,47-48).

Ipak Gospodin nije pravio razliku između grijeha u pogledu njihove vječne kazne. Isus je učio da svaki grijeh vodi do vječne propasti, odnosno smrti u Ognjenom jezeru (Otk 20,14). Govorio je da je kazna za grijeh mržnje jednaka kazni za ubojstvo (Mt 5,21-22), te da je kazna za požudu ista kao i kazna za preljub (Mt 5,27-30).

Katekizam pak uči da ima grijeha koje bismo mogli nazvati „lakima“, kao što su sitni prekršaji Božjih moralnih zakona [1862-1863], kao npr. sitno laganje ili sitna krađa. Unatoč tome što laki manji (laki) grijesi mogu voditi težima (smrtnima), čak ni redovito činjenje lakih grijeha ne povlači sa sobom smrtnu kaznu. Kršteni katolik koji nije počinio niti jedan smrti grijeh nalazi se u stanju milosti čak i onda kada po navici čini mnoštvo smrtnih grijeha [1863]

Biblija pak uči da onog čiji život karakterizira bilo kakav grijeh niti ne treba smatrati nanovo rođenim kršćaninom.

„Dječice, neka vas nitko ne zavede! Tko čini što je pravedno, pravedan je kao što je on pravedan... Tko god je rođen od Boga ne počinja grijeha...“ (1.Iv 3,7-9), kao i to da da je Isus došao da odnese naše grijehe i “… da u njemu nema grijeha. (te da) Tko god ostaje u njemu, ne čini grijeh, a tko griješi, nije ga ni vidio ni upoznao” (1.Iv 3,5-6).

Štoviše katolička crkva uči da u slučaju postojanja olakšavajućih okolnosti, ni najteži grijeh ne mora nužno imati vječnu posljedicu. Da bi neki grijeh bio smrtan mora ispunjavati tri uvjeta:

a) grijeh mora biti ozbiljan

b) griješnik mora biti svjestan što je učinio

c) grijeh mora biti učinjen namjerno*

*Slobodu naše volje može omesti naše prirodno stanje, utjecaj lošeg odgoja, unutarnji ili vanjski pritisci ili pak silovitost iznenadnih i nasilnih strasti – Dogmatska teologija za laike, Matthias Premm

U praksi se događa da ovi uvjeti postanu instant izgovori za bezakonje. Uzmimo za primjer često ponavljanje izvjesnog grijeha, prema njihovoj teologiji, taj grijeh možda i nije u potpunosti namjeran.

Otac melvin L. Farell pokazuje kako se to može odnositi čak i na homoseksualnost: „... isto vrijedi i za osobu koja je opsjednuta homoseksualnim činom od kojeg se naizgled ne može suzdržati. Stoga nije pravedno takvu osobu automatski označiti kao počinitelja smrtnog grijeha.“ Katekizam za roditelje i učitelje

Shodno tome Biblija uči da su svi grijesi smrtni. Crkva uči da nijedan grijeh ne mora biti smrtan. Iako Biblija ne spominje lake grijehe, Crkva uči da je svaki grijeh potencijalno lak, ako postoje odgovarajuće okolnosti.

Zaključak:

Samo je grešnik koji je svjestan svoje grešnosti, spreman uvidjeti da mu je potreban Spasitelj. Takav se čovjek, kada čuje poruku evanđelja, drži križao kao utopljenik za pojas za spašavanje. Taj je čovjek svjestan da je Isusova krv pružila punu zadovoljštinu za njegov grijeh: prošli, sdašnji i budući, unatoć tome što je on sam tisuću puta mogao završiti u paklu.

Rimokatolička teologija pak, neprestano potkopava ozbiljnost grijeha i njegove posljedice, i to uglavnom zato što uči da većina grijeha za sobom ne povlaći smrtnu kaznu, Ta je laž stara kao i sam svijet. Nakon što je Bog upozorioa Adama i Evu da će zasigurno umrjeti ukoliko se ogluše na njegovu zapovijed (Post 2,17), Sotona je Evi rekao „Ne, nećete umrjeti!“ (Post 3,4).

Ista je ova laž prevarila mnoštvo katoličkih vjernika. Usljed toga mnogi katolici potcjenjuju svoj problem, te spremno prihvaćaju nauk svoje crkve kako bi umirili vlastitu savjest.

Autor ovog članka ima i svoj blog – protestantzg.blog.hr – dobro došli