MOLITVE I MISE (prinošenje žrtava) ZA MRTVE

Pitanje je vrlo zanimljivo, tim više što je katolička crkva napravila cijeli jedan religijski sustav utemeljen na tome.

Često u nemogućnosti da argumentiraju postojanje čistilišta pribjegavaju upravo ovakvim pseudokršćanskim i manje više iz poganstva preuzetih običaja i praksi. Odluka o krštenju, kao i odluka o tome da li će netko živjeti pobožno u Kristu mora se donjeti tijekom ovog Zemaljskog života.

Prije svega treba napraviti malu digresiju na ono što Biblija govori:

1. Odgovornost za naša djela isključivo je na nama
2. Nakon fizičke smrti čovjek više ne može mijenjati svoju vječnu sudbinu
3. Novi Zavjet nigdje ne spominje molitve ili prinošenje žrtava za mrtve
4. Krštavanje za mrtve uzaludno je zato jer odluka za krštenje mora biti osobna, nemogu se ja krstiti umjesto nekoga
5. Molitva za žive je korisna, može biti usmjerena na različite aspekte života, ali molitva za mrtve je uzaludna
6. Hrana koju pravoslavci donose pokojnicima na grob, ne može im pomoći nakon smrti
7. Prinošenje žrtava (koje bi okajale grijeh) za mrtve u suprotnosti je sa Biblijom. Osim toga sustav žrtva ukinut je na križu kada je Isus jedanput zauvijek prinio sebe kao žrtvu i očistio nas od svih grijeha. Odnosno uzeo doslovce sve naše grijehe na sebe.
8. Prinošenje žrtava danas za pokojnike nepotrebno je jer je Krist već jednom prinesen jedanput zauvijek kada je umro za nas i oslobodio nas kazne za grijeh - vječne smrti i pakla

Da dam primjer, ljudi koji su se klanjali zlatnom teletu biti će suđeni prema onome što su radili za svoga života, prinositi žrtve za njih bilo bi uzaludno.

Isto tako je i sa ljudima koji su stali na Korahovu stranu i pobunili se protiv Mojsija (5. Mojsijeva), te ljude zemlja je doslovce progutala i oni su izgubili svoje živote, prinostiti žrtve za njih također je uzaludno.

U nedostatku argumenata kojima bi dokazali postojanje čistilišta, koje se usput rečeno ne spominje nigdje u Bibliji, katolički apologetici pribjegavaju nekim biblijskim tekstovima kojima je svima zajedničko to da ili su općenito upitni, ili se radi o izvlačenju iz konteksta.

Jedan od tih je onaj iz 2. knjige o Makabejcima 12, 39-45

Prije nego objasnim tekst htjeo bih napomenuti da iako protestanti i današnji Židovi priznaju te knjige kao povjesne (ima ih sve skupa 4), odnosno da su opisivale neke povjesne događaje, ipak niti jedni niti drugi ne pridaju im kanonsku vrijednost. katolička crkva priznaje prve dvije, pravoslavna i treću, a četvrtu niti jedna kršćanska crkva na svijetu (koliko je meni poznato).

Jeronim kada je sklapao Bibliju, također je smatrao da oni nemaju kanonsku vrijednost te ih je zato nazvao deuterokanonskima. Kao takve su bile priznaze sve do 1546., odnosno koncila u Trentu kada im je vrijednost izjednačena sa kanonskima, no.... prijeđimo na tekst

Izvještaj kaže da su "pod odjećom svakoga mrtvaca našli predmete posvećene jamnijskim idolima, što Zakon Židovima zabranjuje. Tako je svima postalo jasno da je to uzrok njihove smrti"

Dakle oni su izgubili život zato jer su se umjesto na pravoga Boga oslonili na idole, izvještaj dalje kaže da se Juda Makabejac i njegova ekipa, vjerojatno u najboljoj namjeri: "pomoliše da bi se poćinjeni grijeh sasvim oprostio".

Ipak bitno je napomenuti, da se nigdje drugdje u cijeloj Bibliji ne spominje molitva za mrtve, niti nalazimo uputu da bi činili takvo što. Ja neosporavam činjenicu da je Juda možda takvo što i napravio, ali Biblija jasno naučava da se naša vječna sudbina određuje tijekom ovog zemaljskog života. Molitva za te pokojnike je uzaludna, a i bizarno bi bilo da ih Bog sada, iako su kažnjeni smrću zbog idolopoklonstva, nakon uskrsnuća probudio na vječni život.

Tekst ide dalje i kaže da je Juda "sabrao oko dvije tisuće srebrnih drahmi i poslao u Jeruzalem da se prinese žrtva okajnica za grijeh. Učinio je to vrlo lijepo i plemenito djelo jer je mislio na uskrsnuće. Jer da nije vjerovao da će pali vojnici uskrsnuti, bilo bi suvišno i ludo moliti za mrtve."

Taj dio teksta katolički teolozi NIKADA ne citiraju. Oni uvijek govore da su prinesene žrtve za mrtve, i onda izvlače stvari iz konteksta i kažu da ako su oni već u paklu da bi to bilo uzaludno, te iz toga zaključuju da se nalaze u čistilištu, iako to nigdje ne piše.

U svakom slučaju to je zanimljiva pretpostavka osim što su zaboravili na činjenicu da su Židovi, kako tadašnji, tako i današnji vjerovali, a i još uvijek vjeruju kao i neki kršćani da se mrtvi nalaze u grobu sve do uskrsnuća, kada će se prema riječima proroka Danijela "probuditi mnogi koji snivaju u prahu zemljinu; jedni za vječni život, drugi za sramotu, za vječnu gadost. " (Dn 12,2).

Isus o tome također više nego jasno govori "Dolazi, naime, čas kada će svi koji počivaju u svojim grobovima čuti Njegov glas, te izaći iz njih: koji su činili dobro , na uskrsnuće - na život; koji su činili zlo, na uskrsnuće - na propast!" (Ivan 5,28-29 )

Tada će svi primiti zasluženu nagradu, odnosno kaznu "Svima nam se treba pojaviti pred sudom Kristovim da svaki primi što je zaslužio: nagradu ili kaznu, prema tome što je činio za zemaljskog života." (2. Kor 5,10)

Dakle da demistificiramo cijeli ovaj slučaj, molitva za pokojnike je uzaludna, a Juda Makabejac nije prinio žrtvu zato što je kako neki katolički teolozi tvrde vjerovao u čistilište, nego zato jer je kao što i sam tekst govori "mislio na uskrsnuće", ne znajući ili ne htjevši shvatiti da će nam biti suđeno prema onome što smo radili tijekom sadašnjeg života, te da nam se nakon smrti neće pružiti neka druga prilika, bez obzira na to koliko se mi molili za nekog pokojnika.

To je jedini tekst u Bibliji kojim katolička crkva pokušava opravdati i dokazati "mise zadušnice" (za pokojnike), kao i molitve za mrtve, drugoga nema! (ali.... postoji još jedan tekst kojeg znaju spominjati, zato ću ga sada spomenuti)

Ovaj stih katolicima je "zadnji adut u rukavu" kada pokušavaju dokazati (Biblijom) da su molitve i žrtve za mrtve od ikakve koristi

"A kad bi se izredali s gozbama, Job bi ih pozvao na očišćenje. Uranio bi izjutra i prinio paljenice za svakog od njih; mislio je: "Tko zna nisu li mi sinovi griješili i u srcu Boga hulili!" Tako je Job svagda činio." (Job 1,5)

Ipak katolički apologetici ne samo da su totalno promašili smisao i bit ovog biblijskog retka nego ga koriste - ne samo da bi opravdali molitve i prinošenje žrtvi za pokojnike, već i za dokazivanje - pogađate? Čistlišta!
Iako se tekst uopće ne odnosi na pokojnike!!!

Pri toj u najamanju ruku smiješnoj interpretaciji zaboravili su da su:

1. Jobovi sinovi (ako je vjerovati biblijskom tekstu) u to vrijeme bili živi, a oni se pozivaju na taj tekst kada se radi o molitvama za mrtve
2. Da je Isus Krist ukinuo sustav žrtvovanja propisan petoknjižjem, te prinio sebe jedanput zauvijek kao savršenu žrtvu. Drugim riječima mi danas ne moramo prinostiti žrtve za žive, a kamoli za mrtve, kao što ti "apologetici" pokušavaju dokazati.
3.Te da su Jobovi sinovi bili stvarno tamo prisutni kada je Job prinosio žrtve, ako je vjerovati biblijskom tekstu, Job bi to napravio nakon gozbe, kada bi ih kako tekst govori "pozvao na očišćenje".

Vrlo zanimljiv članak postoji na http://www.katolici.org/katekizam.php?action=c_vidi&id=930, tamo govore o čistilištu i citiraju katekizam, a onako usput i Bibliju, u svakom slučaju bez uspjeha...

I na kraju, pitanje za vas:)

Vjerujete li vi da molitve, žrtve ili nešto tog tipa (za mrtve) ima ikakve vrijednosti?

----------------------------

Autor ovog članka ima i svoj blog: protestantzg.blog.hr

=povratak=