Da li molitve pokojnim svecima imaju bibljiskog temelja

Bitno je shvatiti da se izraz sveti u Bibliji odnosi na žive vjernike. Tj. ljude koji su spašeni zahvaljujući svojoj vjeri u Krista.

Božja riječ uči nas da je Pavao ohrabrivao vjernike (svete) da se mole jedni za druge, ali nikada nije savjetovao vjernicima (svecima) da traže zagovor od nekog pokojnog vjernika (sveca).

Postavlja se pitanje zašto? Odgovor je frapantan (šokirajući) za većinu katolika. Naime, mrtvi vjernici nalaze se još u grobu u nesvjesnom stanju (sve do uskrsnuća) [1. Korinćanima 15,23*], te je sa mrtvima iz tog razloga nemoguće razgovarati ili ih moliti za zagovor, te da oni koji misle da razgovaraju sa mrtvima u biti razgovaraju sa demonima. Primjer jednog takvog razgovora nalazimo u 1. Samuelovoj, kada je Šaul otišao kod spiritistice (osobe koja za sebe tvrdi da može razgovarati sa pokojnicima) i na kraju izgubio život zbog toga.

Zapravo suština problema je katoličko poimanje biblijskog pojma duše, kojeg oni razumijevaju kao neku izvantjelesnu komponentu, a ne samoga čovjeka. kao i vjerovanje da se nagrada/kazna prima odmah nakon smrti, a ne tek na „Dan suda“.

Bit cijele priče u biti nisu sveci iako su oni ispali kolaterlana žrtva ovog pitanja. Radi se o tome da je katolička crkva skinula Isusu posredničku ulogu između nas i našeg nebeskog Oca (Ivan 14,6).

Btno je napomenuti da Biblija ne poznaje niti jednu molitvu upućenu pokojnicima. Isus Krist naš je zagovornik//posrednik kod Boga Oca i iz Božje riječi jasno je da nam drugi zagovornik kod Svetog Oca (Ivan 17,11) nije niti potreban (vidi 1. Ivanova 2,1; 1. Timoteju 2,5).

Ako je uistinu jedan, kao što kaže Sveto Pismo, čemu onda pristupati drugim zagovornicima/posrednicima? Tim više što Isus Krist zauvijek živi da bi posredovao za nas (Hebrejima 7,25), te da nitko na Nebu nema bolji pristup k Božjemu prijestolju od onoga koji mi imamo kroz molitvu Bogu ocu kroz Njegovog Sina (Hebrejima 4,14-16).

Katolički nauk neobičan je, Sveto pismo kaže da se između nas (osoba A) i Boga Oca (osoba B), nalazi Bog Sin (osoba C).

Isus Krist kaže da je do našeg nebeskog Oca moguće doći samo i isključivo kroz Njega, te istovremeno ne spominje nikakve druge posrednike: "Ja sam put istina i život. Nitko ne dolazi Ocu osim po meni" (Ivan 14,6).

Štoviše on nas poziva da dođeo izravno k njemu! "Dođite k mene svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti." (Matej 11,28)

Međutim katolička crkva kaže da nije baš tako... Oni tvrde da se između vas (osoba A), i Boga Oca (osoba C), nalazi svećenik katoličke crkve (osoba B), potom Crkva (institucija D), potom Isusova majka Marija (osoba E), potom svi ostali kanonizirani sveci katoličke crkve (osobe F), a tek onda stvarni posrednik Isus Krist.

Na taj način napravljen je jedan kompleksni sustav posrednika, koji sa stvarnim biblijskim naukom nema ama baš ništa. To je tužna i žalosna činjenica, preostaje nam jedino da se molimo Bogu Ocu, u ime Njegovog Sina da katolički vjernici shvate da se radi o prijevari te izađu iz tog religijskog sustava koji umanjuje, iskrivljuje, zamračuje i zamjenjuje ulogu stvarnog posrednika (Isusa Krista) sa cijelom jednom zbirkom mrtvih i živih osoba, te ovozemaljskih institucija.

Prisjetimo se Isusovih riječi: “Što god zamolite od Oca u moje ime, učinit ću, da se proslavi Otac u Sinu.” (Ivan 14:13); “Zaista, zaista, kažem vam, ako što zamolite od Oca u moje ime, dat će vam.” (Ivan 16:23).

Razlog iz kojega naše molitve ponekad nisu uslišene je u tome što Bog ponekad od nas traži strpljivost (koje mi ljudi nerjetko nemamo), te da ono za što se molimo ponekad nije istovremeno i Božja volja (1. Ivanova 5,14-15).

Katolički argumenti uglavnom su bizarni, te pokušavaju dokazati da je sa mrtvima moguće razgovarati

„Ponekad i fundamentalisti prigovaraju molbama upućenim našoj subraći kršćanima u nebu, da mole za nas, izjavljujući da je Bog zabranio kontakt s mrtvima u odlomcima kao što je Pnz 18, 10-14. Zapravo, on to nije učinio, jer on to ponekad i dopušta – na primjer kad je učinio da se Mojsije i Ilija pojave s Kristom pred učenicima na Brdu Preobraženja (Mt 17, 3).“ (link)

Ovaj nevjerojatan tekst zanemaruje činjenicu

a) da je uskrsnuće jedina nada u novi život za kršćane

b) te da će se uskrsnuće vjernih dogoditi tek prilikom Kristova povratka u slavi

c) tj. da se oni koji su „usnuli u Kristu“ nalaze u grobu, a ne na nebu

Također oni kažu da iako je Bog izričito zabranio kontakt sa pokojnicima „Zapravo, on to nije učinio“, te da „on to ponekad i dopušta“. Vjerovali ili ne za primjer razgovora sa pokojinikom navode Isusov razgovor na gori preobraženja sa prorokom Ilijom koji uopće nije mrtav nego je uznesen na nebo (nije vidio smrti) [2. Kraljevima 2,11], isto kao i patrijarh Henok [Hebrejima 11,5]. Za razliku od njih, Mojsije je umro, ali je Bog uzeo njegoov tijelo (Juda 9*), tj. vratio ga u život nakon što je umro, isto kao i „mnoga tjelesa svetih, koji su bili preminuli“ (Matej 27,52) neposredno nakon svoga uskrsnuća.

Drugi argument je iz Otkrivenja 5,8*, jer se tamo govori o „molitvama svetih“, međutim iz kontkesta tog poglavlja, ali i ostatka Biblije, jasno je da se tu radi o molitvama koje su živi sveti uputili Bogu za vrijeme ovozemaljskog života, a ne o molitvama pokojnih vjernika.

----------------------------------

* 1. Korinćanima 15,23 „Ali svatko u svom redu: prvina Krist, a zatim koji su Kristovi, o njegovu Dolasku“

* Juda 9 „A Mihael arkanđeo, kad se je prepirao s đavlom i borio se za Mojsijevo tijelo, nije se usudio izgovoriti sud pogrde, nego reče: "Gospodin neka te kazni!"

* Otkrivenje 5,8 „I kad uze knjigu, četiri bića i dvadeset i četiri starješine padoše pred Janjetom. Svaki je imao citaru i zlatne čaše pune tamjana: "to su molitve svetih“

------------------------------------------------

Autor ovog članka ima i svoj blog – protestantzg.blog.hr