ŠTO SE DOGAĐA NAKON SMRTI?

Moje je vjerovanje da je fizičko uskrsnuće jedina nada u novi život, te da će mrtvi uskrsnuti na vječni život prilikom Kristova ponovnog dolaska u slavi. Vjerujem da vječno živjeti neće svi nego samo oni koji vjeruju u Isusa.

Također vjerujem da je vječni život, odnosno besmrtnost Božja nagrada za one koji vjeruju u Isusa, a ne nešto što će dobiti svi bez obzira na to da li vjeruju u Isusa ili ne.

Ako vas zanima više o tome možete to vidjeti i ovdje!

Vjeru kakvu ja imam djelili su i mnogi drugi kršćani kroz povijest:

- Justin Mučenik - je u jednom svojem djelu napisao da ako susretnemo nekoga tko nam kaže da fizičko uskrsnuće prilikom Kristova dolaska nije jedina nada u novi život, te da duša nakon smrti napušta tijelo, da taj uopće nije kršćanin

- Wiliam Tyndale – „Otvoreno priznajem da nisam uvjeren da oni već uživaju u slavi u kojoj je Krist ili u kojoj su božji odabranici anđeli. To nije moje vjerovanje. Jer kad bi bilo tako, smatram da bi propovjedanje o uskrsnuću tijela bilo bez ikakve svrhe." - Wiliam Tyndale, Predgovor Novom zavjet (1534)

- John Wesley – osnivač metodističke crkve je u svojoj propovjedi na temu Lk 16,31 rekao da ljudi vjeruju da poslije smrti njihova duša napušta tijelo i ide u raj, ali da takvo vjerovanje nema temelja u Svetom pismu

- Komentirajući Salomonove riječi u knjizi Propovjednika da mrtvi ništa ne znaju Martin Luther kaže: „Ovo je još jedan citat koji dokazuje da mrtvi ništta ne osjećaju. Tamo, kaže Salomon, 'nema ni djela ni umovanja, ni spoznaje ni mudrosti'. Salomon vjeruje da mrtvi spavaju i ne osjećaju više ništa. Jer mrtvi tamo leže ne brojeći ni dane ni godine. Kad se probude, izgledat će im da su tek na trenutak usnuli"; "Luther je prihvatio nauku o 'spavanju duše' na temelju Biblije, i zatim je tu nauku upotrijebio pobijajući nauk o čistilištu i o obožavanju svetaca. To je bila njegova vjera do posljednjeg časa njegovog života" Francis Blackburne, A Short Historical View, p. 14.

- Anabaptistička ispovijest vjere iz 1574. kaže: "Tako priključivši se krštenjem (odraslih) tijelu Kristovu može usmrćivati staru Adamovu prirodu i biti preobražen u nebeskog Adama u čvrstoj vjeri u vječni život poslje uskrsnuća

U što su vjerovali Židovi?

- Židovi su vjerovali da mrtvi (dobri i zli) idu u grob (Šeol ili Podzemelje) poslije smrti, te da se tamo ne prima nagrada niti kazna. Govoreći o sudbini nepravednih (grešnika) Job kaže: „Dane svoje završavaju u sreći, u Podzemlje oni silaze spokojno“ (Job 21,13). I Pravednik i grešnik „obojica zajedno leže u prahu, crvi ih jednako prekrivaju oba“ (Job 21,26).

- Šeol ili Podzemlje je doslovno prevedno grob, ništa više ni manje

- Da li je ljudima zaista moguće da komuniciraju sa''duhom''drage osobe koja je umrla?  Prop. 9:5, 10 ''Živi su svjesni da će umrijeti, a mrtvi nisu svjesni baš ničega...I njihove ljubavi, njihove mržnje i njihove ljubomore već je nestalo, i do nedoglednog vremena nemaju više nikakvog udjela ni u čemu što treba uradit pod suncem. Sve što ti ruka nađe da čini, čini snagom svojom, jer nema rada ni domišljanja ni znanja ni mudrosti u Šeolu, mjesto na koje ideš.( Šeol-she' ol   hebrejska riječ i odgovarajuča grčka riječ haides  ili had   odnosi se na opći grob mrtvog čovječanstva).
Ps. 146:4 ''Iziđe mu duh, on se vraća u zemlju svoju; tog dana njegove misli prestaju (Pomisli, osnove, nakane u nekim Biblijama)  - ovaj kratak tekst nalazi se ovdje!

- Razmislite još jednom, ako bi mrtve duše bile svjesne stvari koje se događaju oko njih, mogle bi komunicirati sa pokojnicima, ipak mi na temelju Biblije možemo zaključiti da mrtvi nisu svjesni ničega

Zašto vjerujem u to? Svoju vjeru temeljim na Bibliji:

- „Živi barem znaju da će umrjeti, a mrtvi ne znaju ništa“ (Propovjednik 9,5)

- „I što god kaniš učiniti učini dok možeš jer nema ni djela ni umovanja, ni spoznaje ni mudrosti u Podzemlju u koje ideš“ Prop 9,10

- „Jer među mrtvima tko te se sjeća, u Podzemlju tko ti hvale pjeva“ (Psalam 6,6)

- „Ne Jahvu mrtvi ne hvale, nitko od onih što siđu u Podzemlje“ (Psalam 115,17)

- „Izađe li duh iz njega, u zemlju svoju on se vraća i propadaju sve misli njegove“ (Psalam 146,4)

Da bi smo ušli malo dublje u priču pogledajmo što David kaže:

- "Ali će Bog dušu moju izbaviti iz ruku šeola" (Ps.49:15) - tj. Davidova duša ili tijelo će biti uskrsnuto iz groba, ili 'pakla'.

Da li je David već uskrsnuo?

- „Braćo, nek mi je slobodno da vam posve otvoreno rečem za patrijarha Davida, umro je i pokopan i grob mu se nalazi među nama do današnjeg dana“ (Dj 2,29)

Ipak mi znamo da neće tako zauvijek biti "Ne čudite se tomu! Uistinu dolazi čas kad će svi mrtvi u grobovima čuti glas Božjega Sina i ponovno će ustati - oni koji su činili dobro, na uskrsnuće u život, a koji su činili zlo, na uskrsnuće u propast“ (Iv 5,28-29).

Također moramo biti svejsni činjenice da se mrtvi koji se nalaze u grobovima još uvijek nisu probudili iz mrtvih. Ipak neki nisu umrli poput Ilije [2. Kr 2,11] i Henoka [Heb 11,5], već su živi uzneseni na Nebo. Mojsije je pak umro i pokopan [PnZ 34, 5-6], ali je također uznesen. To je očito iz činjenice da se Mihael arkanđeo prepirao sa đavlom, ne bi li uzeo Mojsijevo tijelo [Juda 9]. Ako Mojsije nije uznesen, zašto bi se Mihael arkanđeo prepirao za Mojsijevo tijelo, šta će mu to tijelo??!

David zato sa punim povjernjem u Boga (i nadom u uskrsnuće) i govori:

- "Ali će Bog dušu moju izbaviti iz ruku Šeola (Psalam 49,15) - tj. Davidova duša ili tijelo će biti uskrsnuto iz groba

Sada se postavlja pitanje što je to duša? Ako je vjerovati Bibliji možemo mirne savjesti prepustiti Božjoj riječi da objašnjava samu sebe:

- "Jahve Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako čovjek postane živa duša“ (Postanak 2,7)

Dakle možemo pretpostaviti da (živa) duša predstavlja u biti živoga čovjeka, kada bi riječ duša označavala neku vantjelesnu energetsko-duhovnu komponentu onda bi sljedeći Biblijski redci (i njima slični) bili u najmanju ruku smješni:

- "I oni prigrliše riječ njegovu i krstiše se te im se u onaj dan pridruži oko tri tisuće duša.“ (Djela 2, 41)

- „Utvrđivali su duše učenika i opominjali ih na ustrajnost u vjeri“ (Djela 14,22)

- često je Mojsijev zakon zapovijedao da bilo koja "duša" koja je prekršila određene zakone treba biti ubijena (pr. 4Moj.15:27-31).

- "Koja duša zgriješi ona će poginuti" (Ezekiel 18,4).

- Preporuke da je duša zadavljena ili u zamci mogu tek dobiti smisao ako se shvati da duša može umrijeti (Pri.18:7; 22:25; Ivan 7,15).

- "...koji ne mogu sačuvati duše svoje u životu" (Psalam.22:29).

- Krist "je dao dušu svoju na smrt“, pa je tako on umro umjesto nas (tj. naših grijeha) (Izaija 53,10,12).

- "...dušo moja... i sve što je u meni... Blagosiljaj, dušo moja Gospoda... (Koji) Ispunja dobrim želje tvoje" (Ps.103:1,2,5).

- „Da se u Noino vrijeme spasilo svega „osam duša“ (1. Petrova 3,20)

- „U svemu Jakovljevih potomaka bijaše sedamdeset duša. A Josip je već bio u Egiptu.“ (Izlazak 1,5)

- „Ako se koja duša obrati na zazivače duhova i vračare da se za njima poda javnom bludu, ja ću se okrenuti protiv te duše i odstranit ću je iz njegova naroda..“ (Levitski zakonik 20,6)

- „Duša nam se sasušila, nema ničega osim mane ispred naših očiju.“ (Brojevi 11,6)

- „Tada Marija reče: "Veliča duša moja Gospodina,““ (Luka 1,46)

- „Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!`“ (Luka 21,19)

- „Sve otplavi potok Kišon, potok Kišon pradavni. Gazi čvrsto, moja dušo!“ (Suci 5,21)

- „A duša kralja Davida prestala se srditi na Abšaloma jer se utješio zbog smrti Amnonove.“ (2. Samuelova 13,39)

- „Strahopoštovanje obuzimaše svaku dušu: apostoli su činili mnoga čudesa i znamenja.“ (Djela apostolska 2,43)

(U engleskoj Bibliji (KJV – 1610.g.) izraz duša spominje se 624 puta, možete ih sami sve redom pogledati ovdje!)

'Duša' se dakle odnosi na osobu, tijela ili sebe. Čuveno 'Save Our Souls' (S.O.S.) jasno znači 'Spasite nas smrti!' 'Duša' si dakle 'ti', ili zbroj svih stvari koje sačinjavaju osobu. Razumljivo je, stoga, da mnoge današnje verzije Biblije (pr. N.I.V.) rijetko koriste riječ 'duša', prevodeći je umjesto toga sa 'ti' ili 'osoba'. Životinje koje je Bog stvorio su nazvane "žive duše... sve žive duše" (1Moj.1:20,21). Hebrejska riječ prevedena "duša" ovdje je 'nefeš', koja je također prevedena 'duša'; na primjer u Postanku.2,7: "i posta čovjek duša živa". Tako čovjek je 'duša', isto kao što su i životinje 'duše'. Jedina razlika između ljudskog roda i životinje je ta da je čovjek duševno superiorniji nad njih; on je stvoren po Božjem obličju (Postanak.1,26).

Što se tiče naše osnovne prirode i prirode naše smrti, nema nikakve razlike između čovjeka i životinje: "Jer što biva sinovima ljudskim to biva i stoci, jednako im biva (zamijeti duplog isticanja); kako gine ona tako ginu i oni... i čovjek ništa nije bolji od stoke... Sve (tj. čovjek i životinje) ide na jedno mjesto (u grobu); sve je od praha i sve se vraća u prah" (Prop.3:19,20).

Jedna od najosnovnijih stvari koje znamo je da sva ljudska tijela - doista sve "žive duše" - konačno umiru. 'Duša', dakle, umire; to je upravo protivno nečemu što je besmrtno. Nije iznenađujuće to da su oko trećina svih upotreba riječi prevedenih 'duša' u Bibliji povezane sa smrću i uništenjem duše.

Izraz „mrtva duša“ u Bibliji se prevodi sa mrtvac, pokojnik i slično. Nakon smrti „duša“ odlazi tamo odakle je i došla „prah si, u prah ćeš se i vratiti“ (Postanak 3,19).

„dah života“ vraća se Bogu koji ga je i dao:

- "kad bi on dah svoj u se povukao, kad bi čitav svoj duh k sebi vratio. Sva bića bi odjednom izdahnula, i u prah bi se pretvorio čovjek“ (Job 34, 14-15)

- „Izgiboše sve bića (hebr. nefeš – duša tj. duše) što se po zemlji kreću: ptice stoka, zvijeri, svi gmizavci i svi ljudi. Sve što u svojim nosnicama imaše dah života – sve što biješe na kopnu – izgibe“ (Postanak 7,21-22)

- „I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme. Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima. Sakriješ li lice svoje , tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju, i opet se u prah vraćaju. Pošalješ li dah svoj, opet nastaju i tako obnavljaš lice zemlje“ (Psalam 14, 27-30)

- „Smrtnike u prah vraćaš i veliš: 'Vratite se sinovi ljudski!'“

Taj isti dah života oživjeti će naša smrtna tijela kada se Krist vrati u slavi po spašene (uskrsnuće na život), ili pak kada na Dan suda Božji neprijatelji budu vraćeni u život (uskrsnuće na propast). Dakle, dah života nije neki duh koji u svjesnom stanju putuje po planetu Zemlji, svemiru ili odlazi u čistilište, pakao ili neku sličnu „kombinaciju“. „Dah života“ vraća se nazad Bogu bez obzira na to kako je osoba koja je umrla živjela.

Kao što sam i maloprije napomenuo, svi će ljudi (duše) jednoga dana (kad se Krist vrati) uskrsnuti, jedni da bi primili vječni život, a drugi da bi bili bačeni u oganj - "svima nam se pojaviti pred sudištem Kristovim da svaki dobije što je kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilo zlo." (2 Korićanima 5,10).

Smrt znači prestanak života, drugim riječima smrt je trenutak kada život prestaje. Tvrditi da smrt zapravo predstavlja nastavak života u nekom drugom obliku ili dimenziji čista je špekulacija. Kada je Bog rekao Adamu i Evi da će umrjeti, on je mislio na smrt kao na prestanak života, a ne početak nekog novog života pod nekim drugim uvjetima. Po Adamu i Evi u ovaj svijet došli su grijeh, a samim time i smrt, međutim kao što su po Adamu svi ljudi postali smrtni, tako će i po Kristu oživjeti.

“Jer kako po čovjeku smrt, tako dođe i uskrsnuće mrtvih po čovjeku. Jer kako u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi oživjeti. Ali svaki u svojemu redu: prvenac Krist; potom oni, koji su Kristovi, o njegovom dolasku.” (1. Kor 15, 22-23)

Da bi dokazali da su duše svjesne nakon smrti neki se izvlače na neke biblijske citate, kojima potom daju značenje koje oni uopće nemaju. Ja ću ih redom nabrojati 1. Petrova 3,19; Luka 16,19-31, Otkrivenje 6,10, i 1. Samuelova 28, 7-19, možete ih vidjeti ako odete na linkove

-----------------------------------------------

Mnoge druge nauke katoličke crkve koji nemaju veze sa Biblijom možete naći ovdje!

Što znači biblijski pojam duša možete vidjeti ovdje!

Kada će Bog nagraditi/kazniti ljude sukladno tome kako su proveli ovaj život možete vidjeti ovdje?

Autor ovog članka ima i svoj blog – protestantzg.blog.hr