Sedam svetih sakramenata [KKC 1076, 1666]

Prema katoličkoj teologiji, Krist je osobno ustanovio sedam sakramenata koji služe kao glavni kanali Božje milosti. Kada se sakrament podjeluje u obrednom činu, Bog daje milost putem samog sakramentalnog čina [KKC 1127-1128]

*krštenje

*pokora

*euharistija

*potvrda

*ženidba

*sveti red

*bolesničko pomazanje

Katolička crkva uči da je ovih sedam sakramenata primarno sredstvo po kojem Bog izljeva posvećujuću i djelatnu milost za vjernike.

Tvrde da sakramenti „sadrže“ milost. Oni dakle nisu samo simboličan izraz Božje milosti prema vjernicima, nego je svaki sakrament zapravo kanal Božje milosti, „sredstvo i uzrok“ milosti. Katolici vjeruju da im Bog dodjeluje milost putem pravilno obavljenih sakramentalnih obreda tj. putem „samog čina skaramenta“ kao i „zbog same činjenice da se obred obavlja“ [KKC 1127-1128, 1131]

Katolička crkva uči da je za spasenje nužno primati sakramente [KKC 1129], kao i to da nas osim primanja sakramenata spašava i članstvo u katoličkoj crkvi [KKC 1129]

Vjerovanje da su sakramenti, a samim tim i Katolička crkva nužni za spasenje nema nikakva biblijskog temelja [KKC 168-169, 824, 845-846, 1227]

Biblija nigdje ne govori o sedam sakramenata kao o primarnim kanalima Božje milosti. Isto tako Biblija nigdje ne govori o katoličkoj crkvi kao ustanovi čija je služba podjeljivanje sakramenata.

Biblija uči da se Božja milost daje besplatno i izravno svakome tko se pouzda u Krista: „Dakle opravdani vjerom u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu, po kojem smo i pristupili vjerom k ovoj milosti u kojoj se nalazimo“ (Rim 5,12)

Biblijsko opravdanje je savršeno i potpuno. Ono je Božje djelo, Bog je taj koji pravda (Rim 8,33), te prašta grešniku i pripisuje mu Božju pravednost (Rim 3,21.22; 4,3-8)

Katoličko opravdanje je nesavršeno i nepotpuno, ono započinje krštenjem, kada dolazi do uljevanja milosti, a onda se nadalje povećava primanjem drugih sakramenata. Štoviše uči da se mjera milosti koja se nalazi vjernicima može uvećati vršenjem dobrih djela [KKC 2010]

Suprotno tome biblijsko se opravdanje ne može povećati zato jer Bog grešniku pripisuje svoju savršenu pravednost (Rim 3,22). Zbog toga se kršćanin koji vjeruje da mu je Krist dao svoju pravednost neće ni pokušavati opravdati. Krist je umro da bi ga spasio (Rim 5,8), Bog ga je opravdao (Rim 8,33), te je njegov položaj u Kristu savršen (Ef 1,3-14), a njegova budućnost sigurna (Rim 5,9).

-------------------------------------

Autor ovog članka ima i svoj blog – protestantzg.blog.hr – dobro došli

=povratak=