Vjerovanje da je Isusova duša sišla nad/u pakao
nakon Isusove smrti
Tko kome što propovjeda u tamnici? (1. Petrova
3,18.19)
Mnogi misle da je Isus u
duhovnom obliku provodio vrijeme u paklu, ili da je „sašao“ nad njega. Vjerojatno
pretpostavljate da BIblija ništa ne govori o tome, međutim ima onih koji
pokušavaju kojekakvim argumentima to dokazati.
Za razumijevanje toga
bitno je prisjetiti što je rekao kralj David.
"Ali
će Bog dušu moju izbaviti iz
ruku Šeola“ (Psalam 49,15)
David
tu kaže da će Bog njegovu dušu „izbaviti“ iz ruku Šeola.
Izraz
Šeol odnosi se na grob, a ponekad se prevodi i sa Podzemlje. Međutim Davidovo tijelo još se nalazi u grobu:
„Braćo draga, dopustite mi da vam otvoreno kažem: 'David time nije mislio
na sebe – jer on je odavno umro, pokopan je i grob mu se nalazi među nama do današnjeg dana“ (Djela 2,29).
E
sad se postavlja pitanje, je li moguće da će David prevario kada je
to rekao? Naravno da nije, David je
vjerovao da će mrtvi jednog dana uskrsnuti (kada se Krist vrati). Kako
to znamo? Zato jer: „Jahve
daje smrt i život, ruši u Šeol i odande diže“ (2. Samuelova 2,6).
David
međutim ide i korak dalje te kaže: “Jer
mi nećeš ostaviti dušu u
Podzemlju ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.” (Psalam 16,10)
Hebrejska riječ Šeol, ovdje je prevedena sa Podzemlje, a u biti
označava isto mjesto kao i grob, neki prijevodi kažu i „jamu“.
David je doduše i dalje u grobu (Šeolu) (ali ne zauvijek), ali sada na
„scenu“ stupa Pavao i citira taj isti psalam (Ps 16,18) kada govori o Isusu
“Kralj David za njega je rekao: "Znam da je Gospodin uvijek sa
mnom jer uvijek stoji pokraj mene da ne posrnem. Stoga mi se srce
raduje, a jezik kliče od veselja. Tijelo mi spokojno počiva. Jer
nećeš ostaviti moju dušu među mrtvima ni dopustiti da tvoj
svetac istrune. Pokazao si mi put života. Tvoja će me nazočnost
ispuniti radošću.' Braćo
draga, dopustite mi da vam otvoreno kažem: David time nije mislio na sebe - jer
on je odavno umro, pokopan je i grob mu je do danas ovdje. Ali David je bio
prorok i znao je da se Bog zakleo jednoga od njegovih potomaka posaditi na
njegovo prijestolje kao Mesiju. On je to unaprijed vidio i pretkazao Mesijino
uskrsnuće. Rekao je da mu "duša neće ostati među mrtvima' i
da mu tijelo neće "istrunuti'. To proročanstvo govori o Isusu.
Njega je Bog uskrisio - svi smo tomu svjedoci. (Djela apostolska 2, 25-32)
Međutim Isus je već ranije predskazao svoju smrt i
uskrsnuće, tj. činjenicu da ga smrt ne može zadržati u grobu:
“Kao što je Jona bio u utrobi morske nemani tri dana i tri noći, tako
će biti i Sin čovječji u krilu zemlje tri dana i tri noći.”
(Matej 12,40)
Iz svega toga očito je da je isusova duša (tijelo) počivala u
grobu, a nakon toga uskrsnula. Međutim pod utjecajem katoličke
teologije, neki prevoditelji Biblije pojam duša doživljavaju kao neku
izvantjelesnu komponentu koja može izaći iz tijela, I ne samo to, odlaze
još jedan korak dalje i izraz Šeol”, koji označava grob, prevode sa
vjerovali ili ne pakao.
I sada ispada zbog jednog bizarnog shvaćanja pojma duše da je isus bio
u paklu, tj. Da se njegova “duša” odvojila od tijela.
“Dokaz” za to nalaze u 1. Petrovoj 3,18 gdje u katoličkim prijevodima
piše da je Isus “oživjeo duhom”, izraz “oživjeo duhom” oni tumače kao da
je njegova “duša” ušla/izišla iz njega, iako test uopće to ne govori, te
iako i sam apostol Pavao objašnjava misterij Isusova uskrsnuća:
“A ako li stanuje u vama Duh onoga,
koji je uskrsnuo Isusa, onaj, koji je uskrsnuo Isusa Krista od mrtvih,
oživjet će i vaša smrtna tjelesa Duhom svojim, koji stanuje u vama.”
(Rimljanima 8,11)
Drugim riječima, ne radi se tu o tome da je Isus “dušom” izlazio iz
tijela, već o tome da je Duh oživio njegovo tijelo.
KJV (King James Version) kaže: “predan
je na smrt u tijelu, ali je oživljen od
Duha” (1. Petrova 3,18)
“I Krist je jednom umro zbog grijeha, pravedan za nepravedne, da nas
privede k Bogu. Iako mu je tijelo bilo
mrtvo, Duh ga je oživio.” (1.
Petrova 3,18) [iz ne-katoličkih prijevoda savršeno je jasno da je Duh
(Sveti) oživio njegovo tijelo, ali ne I iz katoličkog koji kaže]
“Doista,
i Krist jednom za grijehe umrije, pravedan za nepravedne, da vas privede k Bogu
- ubijen doduše u tijelu, ali oživljen u
duhu” (1.
Petrova 3,18)
Prevodeći taj stih na takav način, te prevodeći „oživljen od Duha“ tj. „Duh ga je oživio“ sa „oživljen u duhu“, pokušavaju
implicirati da je Isus oživio kao neko duhovno biće, a ne da je uskrsnuo u
tijelu.
Plaća
grijeha je smrt i Krist je suglasno Pismima umro za naše grijehe, međutim
njihovo svaćanje kaže da je Isusov duh izišao iz njegovog tijela, te potom
„u duhu“ otišao u „pakao“ (tj. isusova duša), i potom izašo iz pakla, vratio se
u tijelo, te vjerovali ili ne otišao na nebo u tijelu. Iako je sam isus
upozorio na činjenicu da je široki jaz (bezdan), tj. da nema ništa
između onih koji u paklu (izgubljenih) i onih koji su raju (spašenih), te
da je prijelaz iz pakla u raj nemoguć (Luka 16,26).
Isus
je u biti objasnio u evanđelju po Luci da između spasenja i propasti
nema ničega između, tj. postoji „velik jaz“. To je upravo i bio cilj
njegove usporedbe iako ju mnogi koriste kao dokaz da se ljudi trenutno naleze u
raju ili paklu.
Objašnjenje
te usporedbe (o siromašnome Lazaru i nemilosrdnom bogatašu) možete vidjeti ovdje!
E
sada dolazimo do samoga teksta koji se citira za Isusov navodni boravak u paklu
Pročitajmo
drugi dio 18. stiha i cijeli 19. da bi smo shvatili o čemu se radi
„Predan
je na smrt u tijelu, ali je oživljen od
Duha, kojim je također otišao i propovijedao duhovima u tamnici“ (1.
Petrova 3,18b.19)
E
vidite, Sveto Pismo tu kaže da je tijelo isusa Krista (tj. sam Isus Krist)
oživljeno (tj. uskrsnuto) od strane Duha (Svetoga), te da je preko Duha Svetoga
„također otišao i propovijedao duhovima u tamnici“.
Postavlja
se pitanje kao je Bog Sin (Isus Krist) mogao preko Duha Svetoga (tj. Duhom
Svetim) (treće osobe trojstva) „propovjedati duhovima u tamnici“? Vrlo
jednostavno – „Troje ih je što
svjedoći na nebu, Otac, Riječ i Duh Sveti: i to troje je jedno“ (1.
Ivanova 5,7)
Kako
je to troje u biti jedno, Krist može preko Duha Svetoga navjestiti radosnu
vijest kome god hoće. Međutim sada se postavlja ozbiljno pitanje...
Tko su ti „duhovi u tamnici“?
Prije nego odgovorimo moramo jasno reći par stvari:
a)
Biblija nikada ne govori o ljudima kao o duhovima
b)
Taj izraz koristi u Bibliji se za Svetog Duha, anđele i pale
anđele (demone)
c)
Duh Sveti ne nalazi se u tamnici
d)
Božji anđeli također nisu zatvoreni u „tamnicu“
e)
Novi zavjet daje puno izvještaja o „duhovima“ tj. demonima i demonskim
silama, dakle duhovi u tamnici su grupa demona (dakle ne svi) koji su u jednom
trenutku vremenu završili u „tamnici“
Zašto su i kada ti duhovi završili u tamnici?
a) Prisjetimo
se da Bog neće nikoga kazniti prije Sudnjeg dana. Tada će platiti
svakome po djelima njegovim. Demoni se nalaze još uvijek tu na zemlji, a ne
muče se u paklu. Isus kada je tjerao demone ili kad ga je Đavao kušao
radio je to na ovoj zemlji, ne u paklu. U Otkrivenju čitamo da će
Đavao tek na kraju vremena završiti u Ognjenom jezeru (paklu)
b) U
Postanku 6,1-4 čitamo o tome da su „sinovi Božji“ općili sa ljudskim
kćerima i stvorili rasu divova „Nefila“.
„sinovi Božji“ (u ovom slučaju radi se o palim anđelima; pogledaj i
Job 1,6), su spavali sa ljudskim ženama. I to je najvjerojatnije porjeklo tih
duhova. Zašto bi ih Bog zatvorio u tamnicu. Da ih Bog nije stavio u tamnicu
vjerojatno bi ponovili taj grijeh, te da bi obeshrabrio ostale demone od
sličnog pokušaja
c) Biblija
kaže da će i Sotona na kratko vrijeme [prije nego bude bačen u
Ognjeno jezero na kraju vremena] „biti pušten iz svoje tamnice“ (Otk 20,7)
d) Vrijeme
kada su ti duhovi završili u tamnici nije nam nepoznato, radi se o „onima koji
su nekoć bili nepokornil kad ih je Božja strpljivost uporno čekala, u
vrijeme Noe“ (1. Ptr 3,20)
Je li im Isus preko Duha Svetoga
stvarno propovjedao? Mnogi od vas su vjerojatno zbunjeni i pitaju se
pa zašto bi im propovjedao (da se obrate) kada će ih na kraju vremena
ionako uništiti, odnosno neće imati drugu priliku. Ako se radi o duhovima
(đavolskim) to je očito.
E pa tajna
se krije u prijevodu, naime grčku
riječ „navjestiti“ tj. „navjestio“, katolički pisci preveli su sa
„propovjedati“ tj. „propovjedao“. Vratimo se na početak, kada je Isus umro
u tijelu, ali oživljen Duhom, što bi to on mogao navjestiti. Da nije možda
pobjedu nad smrti i nad đavlom, knezom ovoga svijeta. Vrlo vjerojatno da
se radi o tome!
Štoviše, oni pod izraz duhovi podrazumijevaju
ljude iz Noinog doba koji se navodno nalaze u čistilištu.
„Isus zapravo posjećuje ljude koji su
uistinu bili nepokorni za svoga života ( u Noinom dobu ). Ti ljudi su svjesne
duše koje su zatočene u nekakvoj tamnici. Vrlo zanimljivo: ti duhovi nisu
u Raju, jer u Raju nema tamnica već vlada sloboda ( Ivan 8:32 ) ali
nisu niti u paklu, jer ih Isus spašava, a osobama u paklu spasenja nema. Gdje
su tada ti duhovi?
Dok postoje različite interpretacije, nema nikakvih razloga da se navedeni
citat ne smatra dokazom postojanja Čistilišta u Bibliji. Dok Biblija na
mnogim mjestima govori o svjesnim dušama nakon smrti, ove duše su u
specifičnom statusu: u "tamnici" su.” (link)
Da bi dokazao da duša nakon smrti izlazi iz
tijela Defensor Fidei katolički apologeta u tom istom članku citira
još i ovaj nevjerojatan stih iz 2. Samuelove:
„I onda mi je ponovno rekao; Stani, nad mene
molim te i ubij me: jer nemir je došao nad mene, jer je život još u meni“ (2.
Samuelova 1,9) (KJV)
Zašto je njegov „život“ bio još „u njemu“, odgovor
je jednostavan, Još je bio živ! To
je jasno i iz svih ostalih engleskih prijevoda!
„Onda mi je rekao, 'Stani iznad mene i ubij me! Jer sam blizu smrti, a još sam živ“ (NIV
prijevod)
To je jasno i iz svih ostalih engleskih prijevoda
uključujući i NASB,
NKJV-a
itd.
Međutim, katolički prijevod Biblije taj
isti stih prevodi sa:
„Tada mi on reče: `Dođi ovamo k meni pa
me ubij, jer me obuzeo smrtni grč, a duša je još sva u meni!“
A Defensor Fidei onda daje dojmljiv komentar tog
stiha: „Šaul na samrti moli da ga ubiju jer mu je duša još uvijek u ranjenom
tijelu.“, iako je sam čovjek (živa duša) koja ne može izaći sama iz
sebe.
Potom dodaje još jedan drugi stih kao primjer
izlaska duše iz tijela:
„Jahve je uslišio molbu Ilijinu, u dijete se
vratila duša i ono oživje.“ (1. Kraljevima 17,22 KS)
Kao i u prošlom slučaju radi se o zamjeni
izraza „život“ sa duša kojeg je evanđelista Šarić ispravno shavtio i
preveo u ovom slučaju:
„I Gospod usliši vapaj Ilijin. Život dječakov
vrati se opet u njega, i posta živ.“ (1. Kraljevima 17,22 Šarić)
Svi engleski prijevodi (NASB,
NIV,
NLT)
prevode taj stih kao i Šarić, osim (N)KJV koji ga prevodi doslovce sa duša
iako je kao i u prethodnom slučaju iz konteksta očito što se sa
dječakom dogodilo.
Zaključak: Živ čovjek je „živa duša“, a
kada umre je „mrtva duša“, nemre izlazit sam iz sebe.
-----------
Problem sa tekstom u Luki 23,43
Do
sada sam ukratko pokušao objasniti to da je Isus prije uskrsnuća bio u
grobu, a ne u paklu. Međutim, osim teorije po kojoj je Isus kao duhovno
biće bio u paklu, mnogi katolici tvrde da je prije svoga uskrsnuća
bio i u raju!
Pa
zar nije razbojniku razapetom na križu do njega rekao:
„Zaista kažem
ti, danas, biti ćeš sa mnom u raju!“
Logičkim
sljedom zaključivanja oni zaključuju da Isus nije bio lažljivac, te
da su njih dvojica iz tog razloga taj isti dan otišli skupa u raj. Takvo
razmišljanje je donekle ispravno, Isus nije lažljivac, međutim postavlja
se pitanje o kojem golema većina uopće niti ne razmišlja. Naime, kako
u grčkom orginalu nema interpunkcije (točaka i zareza), gdje ju onda
staviti...
Da
li treba taj tekst prevesti
„Zaista kažem ti danas,
biti
ćeš sa mnom u raju“
Ili
„Zaista
kažem ti,
danas biti ćeš sa mnom u raju“
Zapažate,
samo promjenom mjesta zareza dobivate dva potpuno različita značenja
istog teksta. U prvom Isus njemu tog istog dana (danas) daje obećanje da
će biti sa njime u raju , tj. jamči mu spasenje jer se vjerom oslonio
na njega.
Međutim,
u drugom Isus kaže razbojniku da će tog istog dana (danas) njih dvojica
biti skupa u raju.
Da
bi smo razumjeli tekst potrebno je ući u 'dubinu'.
Prvo
pitanje koje se postavlja jest sljedeće: „Kada je razbojnik rekao Isusu
„Sjeti me se kad dođeš u svoje kraljevstvo“, on je tim riječima
zasigurno mislio na svoje spasenje. Zapazimo, razbojnik svjestan toga kakvim je
životom živio nije bio zabrinut za to kada će biti u raju, nego hoće
li on tamo uopće biti.
Drugo
pitanje koje se postavlja jest na što se izraz „zaista kažem ti/vam danas“
odnosi? Zapazimo u trenutku kada su se Isusu svi rugali riječima da neka
spasi sam sebe ako može, Isus daje razbojniku koji se vjerom oslonio na njega
obećanje da će biti sa njim u raju. Dodavši riječ 'danas' Isus
daje dodatnu sigurnost svome obećanju, 'zaista kažem ti danas', drugim
riječima Isus je njemu u taj dan (danas), dao obećanje o vječnom
spasenju, tj. životu u raju.
Treće
pitanje koje se postavlja jest gdje Bog prebiva, naime, Bog vrlo vjerojatno
prebiva u nebeskom raju, kako su Isus i njegov Otac jako bliski ne bi li bilo
neobično da kada Isus dolazi na nebo prvo krene u posjet svome Ocu? Vrlo
vjerojatno, štoviše, nakon svoga uznesenja na Nebo (40 dana nakon
uskrsnuća – Djela 1,3-9), Isus je otišao ravno ka Ocu i sjeo njemu s desna
na nebeskom prjestolju.
Međutim,
nije li neobično da Isus ako je uistinu nakon uskrsnuća otišao na
nebo (u raj), kaže svojoj majci Mariji u Ivanu 20,16 sljedeće rječi:
„Nemoj me se dodirnuti, jer još nijesam
uzašao k Ocu svojemu. Nego idi k braći mojoj i kaži im: "Uzlazim
k Ocu svojemu i Ocu vašemu, Bogu svojemu i Bogu vašemu."
Zapazimo
i još jednu činjenicu, kada je razbojnik spomenuo Isusu Njegovo
„kraljevstvo“, na koje kraljevstvo on misli? Vrlo vjerojatno, na isto ono o
kojem je Isus govorio, međutim kada je Isus uputio svoje učenike da
se mole Bogu „Dođi kraljevstvo tvoje“, očito je da to kraljevstvo još
nije došlo. Ono tek ima biti uspostavljeno.
Kada
dođe Isusovo kraljevstvo, Isus će zavladati svime i biti Gospodar
svega.
Međutim,
ukoliko svjesno odbacite činjenicu o naravi Isusove smrti i
uskrsnuća, te jednom vrlo jednostavnom stihu pomaknete interpunkciju
(zarez), naći ćete se u nejasnoj situaciji. Naime Isus je cijelo
vrijeme govorio o tome kako će uskrsnuti (tijelom), međutim mi sada
imamo, ne samo tobožnje oživljavanje njega kao duhovnog bića koje odlazi
propovjedati u čistilište/pakao, nego imamo i njegov tobožnji odlazak u
sam raj, iako je iz biblijskog konteksta i više nego jasno da su takva izvan
tjelesna putovanja, a potom i reinkranacija u vlastito tijelo sve samo ne jasno
biblijsko učenje.
Bitno
je zapaziti da niti ostatak Biblije uopće ne spominje Isusov navodni
boravak u raju (u periodu između smrti i uskrsnuća). Te da korištenje
tog stiha (Lk 23,43) da bi se njime takvo što potvrdilo nema veze sa kontekstom
u kojem se taj stih nalazi. Bazirati vjerovanje u zagrobni život na tom stihu
još je apsurdnije.
------------------------------------------------
Kada će Bog
nagraditi/kazniti ljude sukladno tome kako su proveli ovaj život možete vidjeti
ovdje!
Autor ovog članka ima
i svoj blog – protestantzg.blog.hr