Bog
na ovom mjestu u Izaiji govori o tome kako će biti kada on stvori "novo
nebo i novu zemlju" (stih 22.), tj. da će se ljudi okupljati na
službu Bogu na novoj Zemlji "od subote do subote", tj. svake
subote, to je očito svakome tko čita ovo poglavlje Izaije.
Mi u Bibliji čitamo o tome da će doći vrijeme "kada
će se sve obnoviti" (Djela 3,21). Apostol Ivan pak kaže da
će se sve stvari napraviti nove u Otkrivenju 21,5. Primjer toga nalazimo u
Otkrivenju 22, 2.14; na novoj ćemo Zemlji naime opet naći "stablo
života" (Postanak 2,9), kao i mnoge druge ljepe stvari. Božji je plan
naime da obnovi sve i da uspostavi prijašnji red na Zemlji kakv je bio prije
pada u grijeh.
Zapazimo Bog je stvorio subotu sedmog dana stvaranja, odmarao se u dan subotni (Postanak 2,1-3) i već tada
ga posvetio i blagoslovio. U četvrtoj
Božjoj zapovjedi Bog nas podsjeća na tu činjenicu.
Kako je Bog unaprijed najavio da će sve obnoviti tj. vratiti u
početno stanje kada nije bilo grijeha i pobune na zemlji, za vjerovati je
da će se takvo što jednoga dana uistinu i dogoditi. U izaiji 66,23 Bog
uistinu govori o svetkovanju subote, zašto bi se inače dolazili pokloniti
pred njim svake subote, ili kako sam prorok Izaija kaže "Od subote do
subote".
Ima nekih koji postavljaju tezu prema kojoj izraz "od subote do
subote" treba shvatiti kao cijelo vrijeme, tj. da će se ljudi
klanjajti pred njim cijelu vječnost bez prestanka (pokušajte zamisliti
takvu vječnost).
Međutim Bog to ne govori. Bog ne kaže da će ljudi klanjati pred njim
cijelu vječnost bez prestanka, nego da će se "od subote do
subote" doći pokloniti pred Njim. Drugim riječima koristi glagol
"pokloniti" (što je svršeni oblik od glagola klanjati). Osim toga,
kako bi ljudi mogli dolaziti pred njega "od subote do subote" da mu
se poklone, ako nikada neće prestati sa klanjanjem pred Njim? Pogotovo u
svjetlu činjenice da prorok Izaija samo jedno poglavlje ranije govori o
tome da Bog stvara "nova nebesa i novu zemlju" (Izaija 65,17),
gdje "ćemo graditi kuće i stanovati u njima, saditi vinograd
i uživati rod njegov" (stih 21). Štoviše on kaže samo jedan stih dalje
od toga da se "neće više graditi da drugi stanuju, ni saditi da
drugi uživa u tome" (stih 22.)
Kako je moguće istovremeno "graditi kuće" (saditi vinograd,
brati grožđe i slično) i istovremeno se klanjati Bogu bez prestanka
(u doslovnom smislu)?
To je neobičan koncept Boga i zamišljanja o tome kako ćemo provoditi
vječnost, ali ga ljudi vole zato jer kada žele odbaciti pod svaku cijenu
ono što BIblija govori, nisu im potrebna logička objašnjenja.
Drugo objašnjenje jest da Božje riječi koje kažu da ćemo se svake
subote dolaziti pokloniti pred Stvoritelja ne treba shvatiti doslovno, te da se
u biti takvo što neće događati iako je iz biblijskog teksta i više
nego jasno da hoće.
Dakako, netko će reći a zašto se spominje i izraz "Od
mlađaka do mlađaka"?
Odgovor je vrlo jednostavan!
Naime, zanimljiva je činjenica da se "mlađak" ili "new
moon" na engleskom uopće ne spominje u knjizi Postanka. Pitanje se
postavlja od kud sad on tu na "novom nebu i novoj zemlji" (u svjetlu
činjenice da je taj blagdan uveden tek poslje pada u grijeh)?
U Levitskom se zakonu (Lev 23,24) naime kaže da se mlađak (blagdan) morao
proglasiti zvukom trube, u Brojevima 29,1 taj isti dan je nazvan "danom
sazivanja", za pretpostavljate "sveti saziv" kaže
prijevod Biblije KS.
Naime, mnogi se pitaju čemu će taj festival služiti. odgovor je
poprilično jednostavan svakome tko ga želi shvatiti. na novom nebu i novoj
zemlji neće biti nekih određenih stvari (Otk 22,5), međutim
prije nego ih nabrojimo bitno je spomenuti da je Bog stvrio Sunce, Mjesec i
zvjezde i da su one služile za računanje vremena. Naime subota počinje
zalaskom sunca u petak, zato kada vidite da je Sunce zašlo jasno vam je da je
subota počela i da treba prestati sa poslom.
Ali kao što sam i maloprije rekao, na novom nebu i zemlji neće biti niti
Sunca, niti Mjeseca jer će Bog biti naše svjetlo (Otk 21,23), dakako,
neće nikada biti tame tj. uvijek će biti svjetlo, pa nam ni
sviječa neće biti potrebna (Otk 22,5).
Postavlja se i ozbiljnno pitanje! Kako ćemo znati kada dolazi subota? Sada
će mnogi reči: "Na novoj zemlji se neće računati
vrijeme!", međutim Biblija nam kaže da ćemo sa stabla života
jesti plodove "svaki mjesec" (Otk 22,2)!
Zašto bi Bog koristio specifični vremenski izraz "mjesec", ako
na novoj zemlji neće biti vremena?
Sada se vraćamo na početak, zašto je subota povezana sa mlađakom
kada prorok Izaija govori o bogoslužju na novoj zemlji?
Mlađak se koristio kako bi označio početak nekog festivala,
međutim na prvobitnoj Zemlji (prije pada u grijeh) nije bilo godišnjih
subota (npr. blagdan Pashe i Pomirenja) koje je Bog uveo kako bi usmjerio
pogled Židovima na Krista.
Drugim riječima Krist je ispunjenje tih godišnjih blagdana jer su oni
ukazivali na njega, on je naime i savršeno pashalno janje i On, a ne
ovozemaljski veliki svećenik je onaj koji je učinio stvarno Pomirenje
između nas i našeg nebeskog Oca.
Da sumiramo, kako na nebu neće biti mraka mi nikada ne bismo znali kada
počinje subota, zato Izaija prije nego spominje subotnje okupljanje
spominje "mlađak", on je taj koji će označavati
početak i završetak subote.
Bit svega ovoga je sljedeća. Deset zapovjedi, vječno su moralno
mjerilo, one su dane za naše dobro (2. Ljetopisima 24,20), sve
uključujući i četvrtu koja je odvojena za svetu službu već
u Edenskom vrtu prije pada u grijeh (posvećena i blagoslovljena), bila je
dio Božjeg Zakona i prije davanja Deset Zapovjedi, te je upravo preko nje Bog
htjeo provjeriti poslušnost Božjeg naroda prema svome Zakonu (Izlazak 16,5),
subota će se svetkovati i na "novpom nebu i novoj zemlji"
(Izaija 66,23), štoviše ona je upravo stvorena i čovjeka radi (Marko
2,27).
Samim time, očito je da ona nije vremenski prolazna ustanova koja je bila
dana isključivo Židovima, nego je kao što sam Isus kaže stvorena
čovjeka radi i to još u Edenskom vrtu. Svetkovati će se i kada se ova
zemlja obnovi, stoga je očito da ona ne spada u ostale tzv. "godišnje
subote" ili starozavjetni žrtvovni sustav i slične ceremonijalne
stvari (propisane Mojsijevim Zakonom) koje su ukazivale na Krista i njegovim
dolaskom izgubile svoju svrhu, tj. našle svoje ispunjenje u Kristu.
isus svojom smrću na križu nije ukinuo Deset zapovjedi kao moralno
mjerilo, Deset zapovjedi i danas vrijedi i to kao što sam maloprije napomenuo
njih 10/10, a ne 7, 8 ili 9/10. njih je Bog za razliku od ostalih propisa iz
Mojsijevog Zakona napisao svojim prstom na kamene ploče koje su stavljene
u "Kovčeg saveza", za razliku od knjige Zakona sa svojim
mnogobrojnim propisima koju su napisali ljudi na kožama i stavili pored tog
istog kovčega.
Kada apostol Ivan u 1. Ivanovoj 3,4 kaže da je grijeh kršenje zakona, on ne
misli na mnogobrojne propise propisane Mojsijevim zakonom, nego na Božji Zakon,
vječno moralno mjerilo i na nebu i na zemlji, taj isti Zakon sveti apostol
Jakov naziva "zakonom slobode" (Jak 2,12), istovrmeno nam dajući
upozorenje da ne budemo selektivni pri vršenju Božjeg Zakona (Jak 2,10), jer
kršeći i jednu njegovu zapovjed kršimo cijeli Zakon (Jak 2,11).
Eto, nadam se da vam je bilo zanimljivo:)
Autor
ovog članka ima i svoj blog – protestantzg.blog.hr