Štovanje 'svetaca'

U stara vremena, mnogo prije nego sto je Kršćanstvo nastalo, postojala su vjerovanja u bogove, koji su mogli, ako im se upucuju molitve, uticati  na zivot i srecu onih koji su im se molili. Tako su u starom Babilonu ljudi obozavali mnostvo bogova i božica. Neka istrazivanja pokazuju da ih je bilo i do 5000. Svaki mjesec, pa cak i svaki dan imao je neko svoje Bozanstvo kojemu je bio posvećen. Postojao je i bog za svaki problem, bog za svako zanimanje, bog za sve moguce stvari…Vremenom su se ta vjerovanja proširila, ostavljala su I jos uvijek ostavljaju jak utjecaj na sve narode.

Jos u vrijeme kada je Rim zagospodario svijetom, ideje o bogovima i božicama, kao zastitnicima, bile su itekako prisutne.

Brigit je bila božica kovaca i poezije

Minerva – božica mudrosti, zanata i muzicara

Venera – božica ljubavi i radjanja

Vesta – božica pekara i vjecne vatre

Ceres - bog zita, psenice, vegetacije

Herkules – bog vina i veselja

Merkur – bog govornik (Dj. ap. 4.12)

Janus – bog vrata i kapija

Kronos – cuvar zakletve…. itd. . itd…..

Postojali su bogovi koji su nadzirali svaki trenutak ljudskog života, bogovi kuce i vrta, hrane i pica, zdravlja i bolesti…. Rimski Car Konstantin je 312 g. n.e prihvatio Krscanstvo, i do tada progonjena crkva, sada sigurno i na široka vrata ulazi u sve sfere moci, postaje povlastena  i jako utjecajna. Bogovi i bozice nisu mogli više opstati, ali novoobracenici ih se nisu htjeli odreci. Rijesenje je pronađeno u novim zastitnicima: - Svecima! I nastavila se stara tradicija…Zazivjeli su SVECI I NJIHOVI BLAGDANI!  

Danas imamo svece za :

pekare - Sv. Elizabeta 19. 11.

zidare – Sv. Stjepan, 26.12.

gradjevinare – Sv. Vinko, 5.4.

svjecare – Sv. Bernard, 20.8.

lijecnike – Sv. Luka, 18.9.

ribare – Sv. Andrija, 30.11.

kucepazitelje – Sv. Ana, 26.7.

lovce – Sv. Hubert, 3. 11.

pjevace – Sv. Grgur, 12.4. 

zatim za: atlete, bankare, prosjake, kuhare mornare, kirurge, … za sesirdjije ..itd. itd. Postoje i sveci za : neplodne zene, pivopije, domace zivotinje, iseljenike, porodicne probleme, stare cure, kusnje, trudnice, …..

Pojedini “sveci“ mogu pomoci i u slijedecim problemima: Rak – Sv. Peregrina, Gluhoca – Sv. Kadok, Ocne bolesti – Sv. Lucija, Bolesti grla – Sv. Blaz (Vlaho),

Imamo jos i “svece “ koji pomazu kod neplodnosti,  groznice, kostobolje, glavobolje, kozne bolesti, ludila, …

I stare legende u vezi bogova i božica, u velikoj mjeri,  prenesene su na svece!

Citirajmo Katolicku Enciklopediju:

“… te legende ponavljaju koncepcije koje se nalaze u predkrscanskim religioznim pricama… Ta legenda nije krscanska, vec samo kristijanizirana… U mnogim slucajevima ima porijeklo kao i sam mit… Izvori koji vode porijeklo iz davnina…, o herojima… Upravo je takav bio slucaj s mnogim legendama o svecima. Bilo je lako prenijeti koncepcije, koje su ljudi antike imali o svojim herojima, na krscanske mucenike. Taj je transfer bio proveden u brojnim slucajevima gdje su onda krscanski sveci postali nasljednici lokalnih bozanstava, a krscansko bogostovlje potisnulo je staro lokalno stovanje. To nam objasnjava velik broj slicnosti izmedju bogova i svetaca. “

Ponekad je cak i ime nekog boga ili božice bilo upotrebljeno za ime nekog sveca.

Božica Viktorija Alpska postala je sveta Viktorija,

Artemida je postala sveta Artemidija,

bog Dioniz je postao sveti Dionizije,

božica Brigit – sveta Brigita….. 

I poganski hramovi, postajali su crkve: Rimski Panteon, koji je u davna vremena bio posvećen “Jovu i svim bogovima“ sada je posvećen “Djevici Mariji i svim svetima“, posvetio ga je papa Bonaficije IV.

Crkva sv. Donata u Zadru sagradjena je na temeljima Posejdonova hrama. Tako su hramovi postajali krscanskima…

I kipovi, koji su nekada bili poganski, dobivali su imena  krscanskih svetaca…

Kroz mnoga stoljeca bilo je napravljeno mnogo kipova,  danas u Europi postoje crkve koje ih posjeduju  od nekoliko stotina pa cak i do cetiri tisuće… U ogromnim katedralama, malim kapelicama uz ceste, na vjetrobranima automobila, na svim mjestima nalazimo obilje takvih primjera…

"Ne pravi sebi LIKA NI OBLICJA bilo cega sto je gore na NEBU, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom, NE KLANJAJ im se, niti im sluzi." Izlazak 20.45

 "Likove njihovih kumira spali! Ne hlepi za srebrom i zlatom sto je na njima; ne uzimlji ga, da ne budes njime zaveden; jer bi to bilo gadno JAHVI, Bogu tvome" Ponovljeni zakon 7.25

Premda podrzava upotrebu kipova i slika, Katolicka enciklopedija nam ipak kaze: “Izgleda da je kroz mnoga stoljeca medju  nekim krscanima. Postojala nesklonost prema svetim slikama, kao  i  sumnja da je njihova upotreba bila ili mogla postati idolatrijom“ Bilo je i biskupa koji su podrzavali to misljenje! Ima li ih i danas? Siguran sam da ih ima, samo se boje protiviti mocnoj sili!  Ali javit ce se i oni vec…

Ali tko su u stvari “sveci“?

Prema danasnjem shvacanju, sveci su mucenici ili drugi značajnii ljudi iz crkve, koje su pape nakon njihove smrti proglasili svetima.

Prema BIBLIJI, svi istinski krscani su SVETI.  

Tako su Pavlova pisma krscanima u Efezu, Filipima, Korintu ili Rimu, bila naslovljena “svetima“ (Efezanima 1.1, itd.).

Sveti su, kao sto je vidljivo, bili zivi ljudi, ne oni koji su umrli. Prema tome, ako zelimo da se neki “svetac“moli za nas, on mora biti ziva osoba. Ako pokusamo komunicirati s ljudima koji su mrtvi, sto je to doli jedan oblik spiritizma? Biblija nas neprekidno i neumorno stalno upozorava da odbacimo spiritizam!

“Reknu li vam: ’Duhove pitajte i vrace koji sapcu i mrmljaju’ – Dakako, narod mora pitati svoje ’bogove’ i za zive u mrtvih se raspitivati! Uza  zakon! Uza svjedocanstvo!“ Izaija,8.19,20

Katolicka enciklopedija kaze: “katolicko ucenje u pogledu molitvi za mrtve, neodvojivo je povezano sa doktrinom… ’zajednistva svetih’ koja je dio Apostolskog vjerovanja.“  Stoga se posebno preporucuju molitve: “svim svecima i mucenicima ili nekom odredjenom izmedju njih“ The C: E. vol.4,p. 653, 655, art “Prayers for the dead.“ 

Doslovni zakljucak koncila u Trentu je da  -“sveti koji vladaju s Kristom, prinose Bogu svoje molitve za ljude.

Dobro je i korisno zazivati ih, utjecati se njihovim molitvama, potpori i pomoci za postizanje blagodati od Boga“ 

Koje su zamjerke takvim vjerovanjima? Pustit cemo da sama Katolicka enciklopedija odgovori:

“Glavne su zamjerke protiv zazivanja svetaca i njihovog posredovanja to da su te doktrine protivne vjeri i pouzdanju koje trebamo imati samo u Boga… i da se one ne mogu dokazati iz Biblije.“ 

Dobro receno! Nigdje u Svetom Pismu ne stoji da zivi mogu biti blagoslovljeni ili imati neku korist kroz posredovanje mrtvih, ili zbog njihovih molitvi.

Svetost mnogih PAPA je pod velikim upitnikom, obzirom da su isli svim drugim putevima, osim 'svetim' Sada kada se upucuju molitve i slave 'svi sveti', ne upucuju li se i njima i  ne slave li se  i oni? Umjesto toga, takve doktrine u vezi “svetaca“ vrlo su slicne starim poganskim shvacanjima u vezi “bogova“. Oko glava svojih bogova, pogani su crtali krug ili aureolu, pa se ta praksa nastavila i u umjetnosti Rimske Crkve. Svi se katolicki sveci prikazuju na taj nacin. Umjetnici starog Babilona stavljali su disk ili aureolu oko svakog bica koje su htjeli prikazati kao boga ili bozicu. Rimljani su prikazivali Kirku, pogansku bozicu Sunca, s krugom koji okruzuje njezinu glavu. Bog sunca je stoljecima bio prikazivan sa “zlatnim zrakama“ oko glave, sto je potpuno istovjetan nacin na koji mnoge slike prikazuju i naseg Isusa…

Crkva koja je postojala u prva cetiri stoljeca nije koristila Kristove slike. Sveto Pismo nam ne daje nikakav Isusov fizicki opis na osnovu kojeg bi mogao biti napravljen njegov vjerodostojan portret. Ocito je da su slike Krista, a isto tako i Marijine, kao i slike svetaca, proizasle iz maste umjetnika. Osim toga, svaka od njih se tako razlikuje jedna od druge…! Buduci da je uzasao na nebo, mi ga više ne poznajemo po “tijelu“ (2. Korincanima 5.16)

Buduci da je “proslavljen“ (Ivan 7.39), on posjeduje “proslavljeno tijelo“ (Filipljanima 3.21).

Čak ni najbolji svjetski umjetnik ne može naslikati Krista Kralja u svoj njegovoj ljepoti. Ni jedna slika, pa ni najbolja, nece nikada moci prikazati koliko je on u stvarnosti predivan!

Ali zasto se moliti svecima kad krscani imaju direktan pristup Bogu? Katolike se uvjerava da kroz molitve svecima mogu dobiti pomoc koju im Bog inace ne bi pruzio! Receno im je da stuju boga te da  - “mole, prvo svetu Mariju i svete apostole i mucenike, sve Bozje svece… da ih ucine prijateljima i zastitnicima, i usrdno mole za pomoc u zlu, s nadom da ce Bog dati zastitniku ono sto bi inace odbio molitelju. “The C. E. vol. 4,p 173, art Communino of Saints.“

Ma koliko ova Istina zvucala bolno i ma koliko duboko zadirala, ona je ipak istinita i glasi:

Nase spasenje ne ovisi o sveceniku, Isusovoj majci  Mariji, svecima ili papi!

Jer, Isus je rekao: “JA SAM PUT, ISTINA I ZIVOT. NITKO NE DOLAZI K OCU OSIM PO MENI   (Ivan14.6), i

“Spasenja nema NI PO JEDNOM DRUGOM, jer je pod nebom TO JEDINO IME dano ljudima po kojem nam se treba spasiti“ (Djela apostolska 4,12)

Ali zasto onda zaobilazimo i idemo drugim putevima?

-------------------------------------

Ovaj članak autor bloga - protestantzg.blog.hr preuzeo je sa 'hasic.dk'

==povratak==