Vjerovanje da će se svi spasiti

tj. da svi putevi vode do Boga

isus je rekao da je on jedini put koji vodi u život, tj. da svi koji idu nekim drugim putevima idu krivim putem. Oba ta puta imaju svoj završetak, jedan završava na nebu, a oni drugi u ognjenom jezeru. Zapazimo, malo je ljudi koji sljede Isusa, zato Isus kaže da je mnogo onih koji idu u propast, a malo onih koji idu u život (Matej 7,13), jedino vjerom u Krista, mi možemo ući kroz prava „vrata“ (Ivan 10,9).

Da bih to slikovito objasnio dati ću sljedeći primjer, zamislite puno vrata (tj. puno puteva), međutim, sva vrata osim jednih vode u „ognjeno jezero“.

Znači, ako sljedite neki drugi koncept osim biblijskog nalazite se na krivom putu. Kao što sam ranije napomenuo, samo je jedan put koji vodi u vječnost (na nebo). Također jednom kada umrete prolazite kroz „završna“ vrata vašeg puta. Dakle ako ste cijeli život išli nekim drugim putem osim onog opisanog u Bibliji, idući trenutak za vas je Dan suda (Heb 9,27), tada ćete biti suđeni sukladno odluci koju ste donjeli tijekom ovozemaljskog života. Dakle, zapazimo, nakon smrti, neće vam se pružiti neka druga prilika, niti ćete se odjedanput pojaviti pred gore naslikanim vratima i vi onda odahnuti i ući kroz ova vrata skroz dolje desno, nego ćete se naći na mjestu koje se nalazi iza vrata puta kojeg ste izabrali.

Kužite o čemu se tu radi? U trenutku kada umrete ili neposredno nakon smrti nema neke „druge prilike“ za spasenje, u trenutku vaše smrti, vaša vječna sudbina je zapečaćena i nema neke druge prilike za spasenje. Dakle, kada umrete naći ćete se iza vrata, a ne ispred vrata. Jednom kada se nađete iza vrata, vaše daljnje odluke su nebitne. Vjerojatno se to mnogima neće svidjeti, međutim to je tako.

Ipak, sadašnji papa Ratzinger dok je bio kardinal dao je jedan neobičani intervju (link):

Koliko ima putova koji vode do Boga?

- Toliko koliko ima i ljudi. Put svakoga čovjeka posve je osoban i unutar iste vjere. Imamo riječ Kristovu: 'Ja sam put.' Postoji zapravo samo jedan put i svatko tko ide k Bogu, samim time nalazi se na putu Isusa Krista. To, međutim, ne znači da su ti putovi svjesno i voljno istovjetni, naprotiv - taj jedini put tako je velik da može postati osobnim svakom pojedinom čovjeku.

(Iz knjige: Kardinal Joseph Ratzinger, "SOL ZEMLJE – Kršćanstvo i Katolička crkva na prijelazu stoljeća", Mozaik knjiga, Zagreb 1997. – prijevod prve knjige razgovora s Peterom Seewaldom /objavljena u Njemačkoj 1996./, koji u predgovoru priznaje da je istupio iz Crkve; drugi dio razgovora objavljen je na hrvatskom 2003. pod naslovom BOG I SVIJET)

Ipak dok je bio na zemlji Isus je rekao sljedeće riječi:

"Ja sam Put i Istina i Život:. nitko ne dolazi Ocu osim po meni." (Ivan 14,6)

"Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze!" (Matej 7,13-14).

" Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se " (Ivan 10,9)

„Stoga vam i rekoh: Umrijet ćete u grijesima svojim. Uistinu, ako ne povjerujete da JA JESAM umrjet ćete u grijesima svojim.“ (Ivan 8,24)

„Tko ima Sina ima život; tko nema Sina Božjega, nema života" (1. Ivanova 5, 12)

Da sumiramo, papa je rekao da svatko tko želi ići Bogu ide Bogu, tj. da se automatski nalazi na Isusovom putu. Međutim Isus govori upravo suprotno, da svatko tko želi doći k Bogu, mora ići kroz Njega, te da ukoliko se ne nalazi na pravom putu (a on je taj put, jedini ispravan), ide u propast. Drugim riječima, Isus kaže da svi ostali religiozni koncepti vode u krivom smjeru. Islam, Hinduizam, Židovstvo koje je odbacilo Isusa krista kao Mesiju i utjelovljenog Boga i svi ostali religiozni koncpeti vode ljude u sigurnu propast.

Sada će te vi reći, „Pa ako je to tako, to bi značilo da golema većina ljudi ide u propast, a istovremeno misle da idu u vječnost?!“

Upravo se o tome i radi i upravo je to ono što Isus i govori. Malo je ljudi koji će ući na nebo. U Ivanu 10, 25-30 Isus objašnjava da ljudi koji sljede Njega, pripadaju njemu, oni drugi koji ga ne prihvaćaju, nažalost ne pripadaju njemu. Zapazimo, put u nebo je samo jedan i taj put je Isus.

Vjerovanje da će se svi ljudi spasiti, doživjelo je svoj slom kada je za vrijeme Noe došao potop. Svi koji nisu prihvatili Božji poziv na pokajanje i obraćenje ka Njemu su izginuli. Bilo je među njima i jako loših ljudi i onih manje-više dobrih, no zapazimo uvjet za spasnje tada je bilo pokajanje i obraćenje. Bilo je tu mnogo staraca, žena i male djece, nažalost svi oni izginuli su u potopu, ponavljam ne zato jer nisu bili „dobri“ po ljudskim kriterijima (koji su poprilično niski), nego zato jer se nisu pokajali i obratili ka Bogu.

Štovanje lažnih 'bogova' (i ne štovanje pravog) biti će kažnjeno isto kao i u Ilijino doba kada je Bog odlućio ostaviti u Izraelu samo 'sedam tisuća' ljudi koji nisu prignuli svoja koljena pred Baalom (1. Kraljevima 19,18). Samim time Bog je na taj način isključio iz o(p)stanka ostatak ekipe (tada je bilo golema večina – par milijuna Židova).

Kao što je postojao ostatak u Ilijino vrijeme, tako i danas postoji 'ostatak' koji će se spasiti, i on je izabran milošću. Zašto je izabran 'milošću'? Zato jer je taj 'ostatak' prihvatio milost koju Bog nudi, naime iako Bog svima nudi svoju milost, golema većina, kako u Noino, tako u Ilijino, ali i isusovo doba nije stajala na strani istine. Samim time nalazili su se na krivoj strani. Zbog svoje odluke da ne prihvate Božju milost koja se nudi vjerom kroz Krista, oni nisu dio 'ostatka' koji će se spasiti (Rimljanima 11, 4-5). Nažalost, kao i u prošlosti i danas se večina ljudi ne nalazi na Božjoj strani.

Kao što je broj Izraelaca (Božjeg naroda) bio velik u vrijeme proroka Ilije i Izaije, očito je da se neće svi oni spasiti. Kršćani predstavljaju 'duhovni Izrael' (Božji narod). Međutim kao što se u vrijeme starozavjetnih proroka spasio samo 'ostatak' Izraelaca, tako će se i u naše vrijeme spasiti samo 'ostatak' kršćana.

Kao što biti formalno Židov nije bilo jamac spasenja u vrijeme Staroga Zavjeta, tako nije niti biti formalno kršćanin jamac spasenja u današnje vrijeme, upravo tu jednostavnu isitnu rekao je apostol Pavao citirajući proroka Izaiju - „A Izaija viče za Izraela: "Ako bi bio broj sinova Izraelovih poput pijeska morskoga, samo će ostatak spasiti.“ (Rimljanima 9,27).

Činjenica da danas ima preko 2 milijarde nominalnih kršćana, govori nam o tome da ih doslovce ima 'kao pijeska morskog', međutim kao što Pavao kaže citirajući Izaiju, samo će se ostatak spasiti.

Taj ostatak kršćana koji će se spasiti opisan je u Otkrivenju 12,17 kao oni koji vrše Božje zapovjedi i čuvaju Isusovo svjedočanstvo. Pod Božje zapovjedi zasigurno se smatra Deset Božjih zapovjedi, iako su one u dubinu razrađene u Novom Zavjetu gdje ih Isus pojašnjava, tj. produbljuje svaku od njih (i istovremeno ne ukida niti jednu od njih), jer su one vječno moralno mjerilo.

Bitno je zapaziti i da će taj 'ostatak' biti progonjen od Zmaja (Otk 12,17), čitajući samo par stihova ranije (Otk 12,9) shvaćamo da je 'Zmaj' zapravo sotona tj. đavao. Međutim iznenađujući je način na koji će đavao to pokušati učiniti.

Naime, u Otkrivenju 12,17 piše da će zmaj voditi rat protiv ostatka iz ženina potomstva (žena = crkva), međutim ono što je zapanjujuće nije činjenica da ih sotona progoni, nego da ih progoni preko jedne ŽENE (crkve)!

Štoviše, apostol ivan sav začuđen od prizora kojeg je upravo vidjeo kaže da je ta ista Žena (koja ih progoni) „pijana od krvi isusovih svjedoka“ (Otkrivenje 17,6). Drugim riječima da je sustavno ubijala i progonila kršćane kroz svoju povijest. Nažalost, samo jedina institucija (Crkva) koja je sustavno i masovno ubijala kršćane jest katolička crkva, i to je radila posredstvom inkvizicije.

U Otkrivenju 17,9 vidimo da ta žena „sjedi na sedam gora“ (Rim se nalazi na sedam brežuljaka). Ali Biblija tu ne staje, u Otkrivenju 18,2 ta ista žena nazvana je duhovnim „Babilonom“ ('boravištem demona'). U Otkrivenju 18,4 Bog nas poziva na izlazak iz nje*.

Svi biblijski komentari smatraju da „Babilon“ iz Otkrivenja zapravo predstavlja Rim, tj. rimsku religiju koja kao i nekadašnji „Babilon“, vrvi od idolopoklonstva.

Ali, da se vratimo na samu temu...

Isus nas upozorava da će moralno stanje ljudi sa vremenom ići na gore, i da će na kraju naša civilizacija doći u takvo stanje nemorala kakvo je bilo u prijepotpno doba. Nažalost živimo u svijetu kojim vlada novac, pohlepa, seks, nasilje, pornografija, idolopoklonstvo i svaka vrsta nemorala. Bog nas upozorava da će takvom sustavu „vrijednosti“ doći kraj. Gledajući oko sebe vidimo da je kraj sve bliže, letvica „moralnosti“ se spušta sve niže i niže.

Ono što se nekad smatralo sodomijom (homoseksualizam) danas se smatra društveno prihvaćenim ponašanjem, a ljude koji to osuđuju smatra se nazadnima i zadrtima. Ljude koji ne prakticiraju izvanbračne odnose (prije braka), smatra se religioznim fanaticima, a one kojima cilj života nije novac i slava ovoga svijeta smatra se čudacima.

Zapazimo još nešto, Isus povlači paralelu između prijepotopnog doba i stanja ljudi na kraju našega vremena. U Luci 17,27 on govori o ljudima prije potopa koji su živjeli bezbrižno i nisu marili za Boga, ali i njihvom uništenju, u 28. stihu on spominje Sodomu i Gomoru, kao i njezino uništenje u istom kontekstu, a samo tri stiha dalje kaže da će isto takvo stanje uma biti i neposredno prije njegovog dolaska. Kao što je potop bio opći, tako će i uništenje bezbožnih ljudi kada se Krist vrati biti opće. Međutim, ovaj svijet neće biti uništen vodenim potopom, nego ognjem i zato nam Isus daje sliku Sodome i Gomore da bi smo shvatili narav kazne koja će stići na sve ljude na ovoj zemlji koji odbijaju pokajanje i obraćenje ka jedinome Spasitelju, Isusu Kristu (Djela 4,12).

To je suština plana spasenja, put u život je uzak. Kao što su u prijepotopno doba propali svi ostali religozni i nereligiozni koncepti koji se nisu zasnivali na Božjoj riječi, tako će isto biti i na kraju vremena. Drugim riječima ako je netko ateista, tj. ne vjeruje u Boga, ne može se spasiti, bez vjere, Bogu je nemoguće ugoditi (Hebrejima 11,6), međutim

RImski papa ima jednu drugu priču, on kaže da uopće nije nužno vjerovati u Isusa da bi se spasio:

„Tko god želi mir i dobro zajednice sa čistom savješću, i zadrži želju za transcendentnim, bit će spašen čak i ako nema biblijsku vjeru“ (link) – Vatikan 30.11.2005.

Međutim papa Ivan Pavao II. Otišao je i korak dalje, tvrdeći da se Bog koji se objavio Muhanmedu (lažnom proroku lažne religije) pravi Bog, čak je i ljubio Kuran! Očito ga uopće ga ne uznemirava činjenica da Muhamed u Kuranu kaže (tj. da mu je Allah objavio), da je Biblija kriva objava, da je Isus bio samo čovjek, da Isus nije umro za naše grijehe, te da uopće nije umro na križu, nego je netko drugi razapet umjesto njega i još puno suludih tvrdnji.)

Je li moguće da ta ekipa mjenja Isusa? Je li bi Isus ikada davao takve izjave? Ja vjerujem da ne bi, ali nas je upozorio da će mnogi doći u njegovo ime i tvrditi stvari koje on NIKADA nije rekao.

Kome ćete vjerovati, Rimskome papi, svojoj otupjeloj savjesti ili Božjoj riječi?

Međutim posotoje ljudi danas, koji tvrde da se potop nije dogodio, tj. Da nije bilo spašeno samo „osam duša“ kao što izvještava Sveto Pismo. Ti isti govore i da svi putevi vode do Boga, da nije nužno vjerovati u isusa da bi se spasio, da možeš biti šta hoćeš i ući na nebo. Međutim, oni ne samo da negiraju stvarne događaje, nego i logičkim sljedom razmišljanja izvlače i krive zaključke.

Biblijski gledano, ti su ljudi u velikoj zabludi, nažalost, umjesto da se pokaju, oni se ismijavaju sa ljudima koji vjeruju u istinitost Biblije i kažu za njih da su fanatici i zanesenjaci koji „doslovno“ tumače Bibliju.

Zanimljiva je i činjenica da današnja moralno (pro)pala civilizacija smatra upravo katoličku crkvu i njezinog duhovnog vođu – rimskog papu moralnom vertikalom. Bez obzira bilo to namjerno ili igrom slučaja, ostaje činenica da će se onog trenutka kada se Isus vrati taj 'koncept' raspasti skupa sa duhovnim 'Babilonom', koji će „poput mlinskog kamena“ biti 'strmoglavljen' u propast (Otk 18,21) skupa sa svima onima „koji nisu vjerovali u istinu“ (2. Solunjanima 2,12) i na vrijeme izašli iz njega (Otk 18,4)*.

Žalosno ali istinito...

Pitanje koje se vama postavlja jest kome ćete vi vjerovati? Božjoj riječi ili ljudskim filozofijama koje se ismijavaju sa Svetim Pismom.

*Nemoguće je da Ivan u Otkrivenju doslovce misli na grad Rim ili Rimsko carstvo, zato jer ne postoje nikakvi dokazi da su se kršćani ikada pokušali iseliti iz Rima (tj. Rimskog carstva), kao zemljopisne lokacije, pa čak i usprkos brojnim progonima. Međutim ostaje činjenica da su mnogi ljudi u prošlosti, ali i sadašnjosti izašli iz sustava „rimske religije“ tj. rimo-katolicizma.

Autor ovog članka ima i svoj blog: protestantzg.blog.hr

==povratak==